CHARLES SIMIC: HOTEL NESANICA

IZABRANE PJESME 

(1967.-2007.)

CHARLES SIMIC: HOTEL NESANICA

Izdavač: Profil International d.o.o.

Zagreb, 2007.

Izbor i prijevod: Damir Šodan

Charles Simic rođen je 1938. godine u Beogradu. 1954. godine emigrira u  SAD i od tada živi tamo.

Simic je suvremeni američki pjesnik. Dobitnik je Pulitzerove nagrade.

Slijedi moj izbor iz izabranih (!) pjesama ovoga nadarenog pjesnika:

UNUTARNJI ČOVJEK

Nije tijelo 

stranac.

Već netko drugi.

Istu

ružnu njušku

guramo pred svijet.

Kad se češem

i on se češka.

Postoje žene

koje tvrde da su ga imale 

u šaci. A mene slijedi pas.

Možda njegov?

Ako sam tih, on je još tiši,

pa ga zaboravljam.

Međutim, sagnem li se

da vežem cipele,

on ustane.

A bacamo jednu sjenu.

Čiju?

Volio bih reći:

"Na početku bijaše on

i na kraju će biti on",

ali nikad ne znaš što je na stvari.

Noću 

dok sjedim

miješajući karte zajedničke tišine

obraćam mu se:

"Iako izgovaraš 

svaku od mojih riječi,

stranac si. I vrijeme ti je

da se oglasiš."

STRAH

Neprimjetno

strah prelazi s čovjeka na čovjeka

kao list koji predaje drhtaj

drugome.

I najednom čitavo stablo treperi,

a vjetru ni traga.

RASTAVLJANJE TIŠINE

Prvo joj odstrani uši.

Ali pažljivo, tako da se ne zgužvaju.

Oštrim zviždukom raspori joj trbuh!

Zatekneš li pepela unutra, sklopi oči

i otpuhni ga; koji god da vjetar puše.

Vode nađeš li unutra, usnule vode,

počasti je korijenom cvijeta mjesec dana žednog.

Kada dođeš do kostiju,

a psa uza se nemaš,

niti sanduka od borovine

što volovi ga uz zveket vuku,

brzo ih pod kožu zavuci.

No sljedeći put ipak zgrbi ramena

da oćutiš moć volunjske sile.

A sad u najcrnjoj kmici

polako i strpljivo posegni joj za srcem.

Morat ćeš otpuziti daleko,

sve do praznih nebesa,

ne bi li mu čuo kucanje.

VILICA

Ova čudna stvar

kao da je iz samog pakla ispuzla.

Poput ptičje noge

oko ljudožderskog vrata.

Dok je držiš u ruci

nabadajući komad mesa

moguće je zamisliti i ostatak ptice:

glava joj je poput tvoje šake,

velika i gola, slijepa i bez kljuna.

BABILON

Svaki put kad sam se molio

univerzum je rastao i širio se

a ja postajao sve manji.

Žena je umalo ugazila na mene.

Vidio sam njene goleme noge 

kako se dižu u vrtoglave visine.

Dlake među njima

sjale su se poput božje brade.

Izgledala je kao iz Babilona.

"Neprestano se smanjujem", zapomagao sam,

ali me ona, među krilatim lavovima i ziguratima,

ludim astrolozima svojih obojenih očiju,

nije mogla čuti.

HOTEL ZVJEZDANO NEBO

Milijuni praznih soba s upaljenim televizorima.

Nisam bio tamo, a sve sam vidio.

Titanik na ekranu tonuo je poput rođendanske torte.

Posjedon, noćni portir, puhnuo je u svijeće.

Koliku ćemo napojnicu dati slijepome nosaču?

U tri ujutro automat s kaugumama u praznom predvorju

sa svježe naprslim ogledalom

nova je Bogorodica s djetetom.

PARFEMI MOJE LJEPOTICE

Sekini parfemi koje sam uspjela skupiti u pet minuta kada sam nedavno skoknula do nje (prije nego me izjurila iz stana :D). Žurila se na posao, trening ili na faks, a ja sam joj potrgala živce sa svojim aranžiranjem parfema na stolu. Tako da fotografije nisu baš bistro ispale.

Stvarno sam pukla. Ako ima vas koje znam i čitate ovaj post, nemojte se čuditi kada vam dođem u goste, a nađete me kako njuškam vaše parfeme :). A neću :P. Prvo ću pitati. Obećavam.

Dakle, što sam ja tu uspjela uloviti!

Imamo i jedan isti parfem, a to je Lou Lou od Cacharela. Obje obožavamo ovaj miris. Još se uvijek da uloviti po raznim Bipama itd. za nevelike novce i ne propustite priliku da ga barem malo pronjuškate, stvarno je super.

Idemo dalje.

Oriflame: Amber Elixir (2009.)

Meni Amber Elixir Oriflame ništa ne govori. Ni tamo, ni vamo.

Jovan: Musk (1972.)

Ne mogu odoljeti da se ne namirišem sa ovim mirisom. Super jeftin, previše alkoholan na početku, ali poslije postane finiji.

Ralph Lauren: Notorious (2008.)
Prozračan, ali čudan. Poseban. Mene ovaj miris uvijek zaintrigira. Noir i misteriozan. Bočica je u stilu art decoa i baš je dekorativna.
Ribizl, biber, razno cvijeće.

Thierry Mugler: Angel (1992.)
Sve se već zna.

YSL: Rive Gauche (1970.)
Dizajn bočice za 5. Miris: kažu da je ovo prvi feministički parfem. Aldehidi, puderi i cvijeće.

Benetton: Colors de Benetton (1987. (1993.))
Volim tri Benetton mirisa: Hot prije reformulacije, ovaj i Tribu. Svi me vežu uz neka životna razdoblja. Colors je sestra imala i kada je išla u osnovnu školu i baš me podsjeća na nju.

Molinard: Habanita L'Esprit (2013.)

Za mene je crna Habanita, a za sestru bijela :). L'Esprit je jako ugodan parfem, mazan i poseban. Nenametljivo pudrast. Prava gospođica od parfema.

Chopard: Wish (1999.)

I o ovome se sve već zna. Super parfem. Već i klasik.

Marc Jacobs: Lola (2009.)

Opojan, ženstven, zavodljiv. Meni najbolji MJ parfem. Cvijet se izgubio negdje.

YSL: Baby Doll (2000.)

Bonbončić. Djevojački miris. Nježan i pozitivan. 

Durance: Bigarade Cashmere (2012.)

Čist miris. Blag. Pamučna vata, naranča. 

Dana: Black Lace

Jeftin. Tako i miriši. Ali nema veze. Miris za predah. Za namirišati ormar ili torbu kada se putuje negdje. Ili zaliti se s njim nekad. Meni je simpatičan. Ima nešto starinsko u njemu.

I Coloniali: Angel Musk (2012.)

Podsjeća na Angel. 

Robert Piguet: Futur (1960.)

Avangarda. Umjetnost od parfema. Doživljaj. Najzeleniji parfem koji sam probala. Miris zelenila, aldehida, bijelog sitnog cvijeća, mrvicu pudera. Moja sestra kaže da kada ga pomiriše da je iskustvo jednako trčanju kroz šumu. Predivan je. No teško da bi tako dobro funkcionirao na svakome kao na njoj. 

Versace: Versace Woman (2000.)

Ne mogu se sjetiti kako miriši. Mislim da je neki nježniji miris.

Jeanne en Provence: Bouquet d'Agrumes (2012.)

Korektan, ne skup miris. Naranča, mandarina i tako to. Za svaki dan bez žaljenja.

Guerlain: Idylle (2009.)

Prekrasan. Za mladenku i njezinu lijepu vjenčanicu. Cvijetan, kvalitetan, dostojanstven, ženstven, dugotrajan, radostan, čist, damski, decentan, ... mogla bih do sutra. Pravi primjer prave mjere svega.

Caron: Royal Bain de Caron (1941.)

Dekadencija i pretjerivanje. Zakon miris. Puder guši, ali na super način. Noćas mi je sve dozvoljeno tip mirisa. Miriši prljavo. Ovaj miris je.. orgijaški. Moram si ga kupiti. Definitivno.

Oscar de la Renta: Esprit d'Oscar (2011.)
Lijepa bočica, ukrasna. Jak, specifičan miris. Podsjeća me na moj predivni Guerlain: L'Heure Bleue. Taj je tip mirisa. Iako mi prekrasno miriši, alergična sam na neki njegov sastojak. Ovo je bio moj parfem i stavila sam ga jedno jutro i dva sata kašljala i gušila se. Ponovila sam još jednom to "magično" iskustvo i zaključila da mi nešto smeta u njemu. Prvi parfem na koji sam naišla da ga ne smijem koristiti. Dala sam ga sestri, njoj ne smeta. Što se tiče samog mirisa, kako sam već i rekla, dobar je.

mislim da sam ih sada sve obuhvatila 

:)

ćao za danas!

BIŽUTERIJA

BANE MILENKOVIĆ- ŠALICA

A jel nas ti opet daviš nekom šalicom?

:D.

Moram.

MOOOORAAAM MALO BAR.

Zar nije ekstra?

Ovu šalicu sam kupila u trgovini MSU-a prije nekoliko godina. Potpis je Bane Milenković. Sva mi je predivna.

Bane Milenković je slikar. 

U knjizi koja lijepo prezentira njegovu umjetnost pisac Zoran Ferić je (ako se dobro sjećam, nisam nanovo čitala) nekoliko puta spomenuo kako su Banetove slike vesele, razigrane, pune boja. Čovjeku bi se oteo uzvik: slobodne! A ja ih gledam i gledam i osjećam klaustrofobiju, ne mogu disati. Nema mjesta u njima za jedan pošten udah. Ne kažem da su mi loše, nego samo prenosim svoj dojam. Svaka burna reakcija koju u meni izazove neko umjetničko djelo, meni je dobra. Ali, eto. Ne vjerujem ja Feriću ništa, vjerujem svojim očima. Kao. I idem ja fotografirati neku sliku iz knjige za ovaj post. Izaberem neku koja mi je najmračnija, od koje dobijem instant groznicu. Pogledam na ekrančić od fotića: ono veselje i razigranost boja! OK, nedam se ja. Izbrišem. Ipak JA moram dokazati svoje. Fotkam drugu. Opet- šaroliko, slobodno.. OPET brišem. Treća, četvrta, peta. Brišem. Brišem. Brišem. Hoću uhvatiti taj osjećaj gušenja, a ne da mi. Fotoaparatu, pizdo izdajnička! Odustala sam. Zoran Ferić ima pravo. Izlječio me on i izlječio me jedan fotoaparat. Pomirio me sa Banetom Milenkovićem.