KADA PEARL JAM NAPRAVI COVER..

"Well I won't back down, no I won't back down

You could stand me up at the gates of hell

But I won't back down

Gonna stand my ground, won't be turned around

And I'll keep this world from draggin' me down

Gonna stand my ground and I won't be turned around

Hey baby, there ain't no easy way out

Hey I will stand my ground

And I won't back down

Well I know what's right, I got just one life

In a world that keeps on pushin' me around

But I'll stand my ground and I won't back down"

Tekst: Tom Petty, Jeff Lynne (Warner Chappell Music, Inc. EMI Music)

Da se odmah nadovežem na zadnji post i iskoristim ovaj upad u kojemu trenutno jesam.
Svijet Pearl Jam-a.

Minimalno teksta.  Ionako mi je tekstualna tišina u glavi.

Pearl Jam je obradio pjesmu rock benda Dead Moon It's ok. Tekst u te dvije pjesme nije isti, Pearl Jam ga je nekako valjda prilagodio sebi i njihova verzija mi je urezana toliko u srce da ne vjerujem da mi ikada može dosaditi. Ove riječi su čista, mekana, zaštitnička utjeha. Moja ljubav.

"It's ok, It's ok..

You don't have to run and hide away

It's ok, It's ok

You know I love you anyway

This is my chance, this is my life

and this is my hope in a alley way

Tis is my chance, this is my voice

There maybe no tomorrow, No!

This is my plea, this is my need

And my time to stand it free

This is myself, this is my day

In a world that's never safe

It's ok, It's ok..

You know I love you anyway

It's ok, It's ok

You don't have to run and hide away

It's ok, It's ok.."

It's ok izvode tako da ju nadovežu na pjesmu Daughter.

Postoji i verzija ove pjesme na španjolskom kojom su iznenadili publiku na koncertu prvi puta, čini mi se, u Meksiku. Kako bih voljela čuti u živo: "Esta bien, esta bien, tu ya no te tienes que esconder, esta bien, esta bien, sabes que te quiero como ayer..."

Jučer smo prijatelji i ja bili u klubu Hard Place gdje se održavao nastup Pearl Jam tribute benda Jeremy's Alive i bilo je baš dobro. Pjevač i ostatak benda su simpatični i vidi se da jako vole PJ.

Pa kako je pjevač koji se prebacio u ulogu Eddie Veddera nekoliko puta napomenuo prije pjesama koje nisu možda poznatije široj publici koja kroz pjesme Pearl Jam-a prolazi usputno putem njihovih najvećih hitova: "Ova je za sladokusce!"

Ovaj post je isto za sladokusce. Slijedi nekoliko pjesama koje je Pearl Jam obradio i napravio to izvrsno:

Pearl Jam: I won't back down (original: Tom Petty, 1989.)

Pearl Jam: Last Kiss (original Wayne Cochran i The C.C.Riders, 1961.)

Pearl Jam: Baba O'Riley (original: The Who, 1971.)

Pearl Jam: I believe in Miracles (original: Ramones, 1989.)

Pearl Jam: It's Ok (original: Dead Moon)

Pearl Jam: Esta bien (It's Ok) (original: Dead Moon)


YEAH!!!
;)

AMES BROS, BRAD KLAUSEN AND Co. ZA PEARL JAM

Pearl Jam. Sve NAJ kod njih, pa tako i popratni sadržaji koji ih prate.
("popratni sadržaji koji ih prate"- OMG!!!)

Svaki Pearl Jam koncert je popraćen posterom. Iznimno je jedan poster za nekoliko koncerata. Ima još nekoliko kombinacija. Recimo ako je neki događaj koji traje nekoliko dana, za svaki pojedini dan će napraviti poster, ali napraviti će i jedan poster koji obilježava sve te koncertne dane.

  Pearl Jam: Do The Evolution

A njihovi posteri nisu "posteri". Nisu to nikakvi posterčići; sjajucavi, tanki, bezvezni i jeftini.

Ovi posteri su prave umjetničke grafike, boja na njima je kvalitetna, papir je kvalitetan, umjetnike koje PJ angažira da rade na osmišljavanju postera su vrhunski. Sami posteri ne koštaju puno, ako se uspiju dobiti na samom koncertu. Poslije, nekima cijena višestruko poraste. 

The Poster. 

Svi PJ fanovi znaju kolika bude strka oko štandova sa majicama i posterima na koncertima. Ne, ne... da se ispravim.. svi PJ ludi fanovi koji su imali sreće pa obilazili koncerte su disali taj nemir gurajući se i čekajući svoj red ne bi li se nekako i sami dokopali jednoga. Poster je trofej kojeg nosiš nakon još jednoga koncerta. Koliko koncerata, toliko postera. To je zakon. 

Komunikacija PJ-ja i njihove publike je intenzivna. A rekla bih i intimna. Imaju i vrlo aktivan i jak fan klub koji se zove TEN. Članovi TEN kluba imaju prvenstvo ulaza na koncert, tj. njih puštaju prve i oni ispunjavaju, ako to žele, prostor najbliže pozornici. Također, godišnje poštom dolaze kući paketići članovima u kojima bude mini poster, PJ magazin, nekada LP ploča, neka majica... Ovisi.

PJ 20, Alpine Valley, WI (USA), 2011.

Posteri i rock'n'roll su si vrlo bliski. Vjenčani su još odavno.

Što se tiče Pearl Jam-a, njihovi "kućni" dizajneri mnogo godina su Brad Klausen, te Coby Schultz i Barry Ament iz Ames Bros-a. Barry Ament je brat basista  Pearl Jam-a Jeff Ament-a. Drugi dizajneri koji su radili za PJ su Shawn Wolfe, Emek, Stanley Mouse itd.

Ames Bros za PJ; Albany 2003. (amesbros.com)

Ames Bros za PJ; Rotterdam 2009. (amesbros.com)

Ames Bros za PJ; Kansas City  1998. (amesbros.com)

Ames Bros za PJ; Brisbane 1998. (amesbros.com)

Ames Bros za PJ; Nijmegen 2010. (amesbros.com)

Cliver & Templeton za PJ; Berlin 2012. (pearljam.com)

Emek & Stanley Mouse za PJ; Stockholm 2012. (pearljam.com)

Jermaine Rogers za PJ; Charlottesville 2013. (pearljam.com)

Lijepa knjiga u izdanju Ames Bros-a i Brad Klausen-a o njihovoj dugogodišnjoj i uspješnoj suradnji sa Pearl Jam-om:

 Pearl Jam vs Ames Bros 2005.- 2007.

 Pearl Jam vs Ames Bros 2005.- 2007.;

(na PJ20 koncertu 2011. godine koji se održavao povodom dvadesetogodišnjeg postojanja Pearl Jam-a  postere i knjige su prodavali i potpisivali baš Brad Klausen i Ames Bros (Coby Schulz i Barry Ament))

Knjiga vs jedan Poster sa PJ20 :);

(na dvodnevnom festivalu PJ20 su uz Pearl Jam svirali koju i Queens of the Stone Age, mega cool Chris Cornell, Mudhoney, The Strokes itd.)

PJ 20, Alpine Valley, WI (USA), 2011.

(uvijek je teško na koncertima doći do postera koliko bude gužva, 

ali ako se ne uhvate tamo, onda nakon koncerta počinje lov na internetu)

;)

xxxooo

pozdrav!

IZBOR PJESME: KUĆA (KREŠIMIR BAGIĆ)

sve je u redu, nije mi

potreban liječnik, čitam

novine, između dva snažna

dima, dvije injekcije

imuniteta, gradim kuću,

sačinjam osobnu paradigmu,

dekliniram spletove kostiju,

oaze mišića, unutrašnje

organe, mozak.

obmane radi blago krvarim.

gosti su u kući, kuća se

ruši, gori. dim je početak

njen i njen kraj.

vonj paljevine miris je krvi

i miris tiskarske boje,

dozivanje, vokativ.

između dva snažna dima, dva

"poglavlja jedne zajedničke

povijesti", brižno je šifriran

plan moga tijela.

sve je u redu, nije mi

potreban liječnik.

"LJEPŠA JE OD ZLATA- CRVENA MARAMA OKO MOGA VRATA"

Naslov je stih iz pjesmice koju sam recitirala kao pionir. Radilo se o "onoj" crvenoj marami. Bila sam ponosna što su mene izabrali da ju recitiram, imala je čak tri kitice.

Mad Men: Betty Draper (January Jones)
(jedna od naj fotki ikada)

Jesu marame postale ekskluzivno samo akcesoar bakica? Mislim baš na one klasične marame, ne na moderne šalove.

Volim marame, one su mi kao salvete za odrasle. Tokom godina skupila sam ih osamdesetak i stoje složene na počasnom mjestu u jednoj maloj sobici. Neke od njih stvarno volim nositi, a neke ne nosim, nego ih povremeno idem preslagivati i gledati. Većina mojih marama je vintage i stvarno su skupljane godinama iz raznih izvora i iz mnogih zemalja.

Serija Mad Men me oduševila u mnogim segmentima. Jedna od najkvalitetnijih koje sam ikada gledala. A ono što mi je bilo super gledati je i odjeća glumaca i stajlinzi koji mi se jako sviđaju. Super mi  je bila moda tada. Između ostaloga primjetila sam koliko su često glumice nosile i marame. Kako ih sama volim, obraćala sam posebnu pažnju kako ih kombiniraju sa ostatkom odjeće. 

Mad Men: Betty Draper (January Jones)

Mad Men: Betty Draper (January Jones)

Mad Men: Joan Harris (Christina Hendricks)

Meine Kollektion:

Na okupu

Kopče za marame

Kopče za marame (kako iza izgledaju)

Izdvojeno nekoliko njih:

Christian Dior, svila

Christian Dior, svila

Etienne Aigner, svila

Kenzo, svila (poklon od <3 prijatelja)

Jacqmar, svila

YSL, svila

Jean Patou, svila

Loris Azzaro, svila

No name, poliester

Ich (Berlin 2012.)

WTF RAPORT PETKOM

"treba angažirati geodetu"

"puna sam kaktusa danas"

"super!"

"vrlo energična osoba"

"dooobro, i to smo riješili!"

"to je to za sada"

"sa tim Riječanima se baš da ljudski razgovarati, ako ništa više.."

"ti ćeš lijepo to u kuvertu strpati.."

"treba malo uljuditi taj tekst"

"u mogućnosti smo nadograditi na Vaš postojeći sustav.."

"šta radiš?" "čupam, pa sadim"

"ako ovo ikada zaživi.."

"cijeli život je trzo na mene, a bio je ružan, trblast, balav, al' eto došo je do titule sveučilišnog profesora"

"daj se pazi i ne luduj"

"What we see depends mainly on what we look for."

Sir John Lubbock

COCOROSIE

"We are rainbowarriors, evil come not near"

COCOROSIE

Freak folk je naziv glazbenog zaokruženja kojega izvode sestre Bianca i Sierra Casady u svome bendu CocoRosie. Vikipedija kaže da je freak folk glazbeni spoj avangarde, barok i psihodeličnog popa. Ja bih njihovu glazbu opisala kao miks.. ajme, svega pomalo- opernog performansa, spiritualnih tonova, elekro- pop- dance glazbe, hip- hopa, ubacivanja dječjih muzičkih igračaka kao instrumenata, sviranja na harfi, flauti, gitari, infantilnih neprepoznatljivih zvukova, beatboxinga, nježnoga pitkoga pjevanja,... mogu nabrajati i nabrajati.

CocoRosie (preuzeto sa last.fm)

Toliko volim ovaj bend već godinama i s vremenom mi se uživanje u glazbi dviju uvrnutih sestara nije ni malo razvodnilo. Toliko mi pašu. Kada ih slušam i gledam, osjećam se kao da sam kod kuće. Na svome. Svoja. Odgovara mi njihova estetika, njihova neprilagođenost. Moju neprilagođenost lakše podnosim uz njih i uz ljude čudnijih senzibiliteta. Koji žive iznutra prema van, a ne obrnuto. Koji znaju da moraju brijati po svome, ako žele živjeti iskreno, pa i pod cijenu da nisu prihvatljivi većini ljudi. 

CocoRosie (preuzeto sa last.fm)

Sestre Casady su osnovale CocoRosie 2003. godine u Parizu nakon što je Bianca (Coco) došla jednoga ljeta iz Amerike kod Sierre (Rosie) koja je živjela već neko vrijeme u Francuskoj i sanjala o opernoj karijeri. 

Albumi: La Maison de Mon Reve (2004.), Noah's Ark (2005.), The Adventures of Ghosthorse and Stillborn (2007.), Grey Oceans (2010.), Tales of a GrassWidow (2013.).

Oznake: nevinost, snaga, buntovnost, bizarni tekstovi, rušenje tabua, provokacija, feminizam, aktivizam, skitnički glamur, artistički definirana trash estetika, emocije, sanjivost, nekonvencijonalnost.

CocoRosie (preuzeto sa deadline.nl)

2013. sam ih napokon čula i uživo i bilo je to oko dva sata stopostotne uronjenosti u uživanje. Ulaznicu čuvam za uspomenu. Akustično- vizualna bajka na daskama male pozornice uz dvije jedinstvene i šarolike sestre.

Sierra ima prekrasan glas, predivno i izgleda, nježne i snažne ljepote, ekstrovertirana, vesela, otvorena, duhovita.

Bianca pjeva nazalno, često infantilno, djeluje kruto i zbunjeno, hipersenzibilno, ranjivo, hladno i odsutno, introvertirana, usporena i vrlo inteligentna.

Predivne su obje. Lijepo se nadopunjuju oblikujući jedan neobičan i unikatan umjetnički vrtlog zanesenosti svojim svijetom. 

Jedna fotografija sa koncerta:

Slijedi moj odabir nekoliko predivnih CocoRosie pjesama:

CocoRosie: We Are on Fire (najljepši spot od najljepših)

CocoRosie: Lemonade (starost i mladost)

CocoRosie: Gallows (priča)

CocoRosie: Rainbowarriors (pjesma za dizanje energije, Sierra mmm prezgodna)

CocoRosie: Werewolf (u emisiji nekoj, treba malo pričekati da prođe uvod od voditeljice i onda dočekati Sierrin anđeoski glas i stas u refrenu <3)

MOLINARD: HABANITA EDP

Habanita, Eau de Parfum je miris kuće Molinard. Izašao na tržište 2012. kao reformulacija stare Habanite iz 1921. Na fotografijama je verzija od 75 ml (93 eura), a postoji još i od 30 ml (46 eura).

Nikada nisam probala staru Habanitu, ali čitala sam da je slađa i puderastija od ove nove. Po opisu mi je ova moja draža. Volim puderasto više u tragovima, nego u dominaciji.

Ovo je težak miris. Ne samo težak, nego i bizaran i mračan.

Jedne noći sam ga se doslovno uplašila. 

No proljeće je došlo, sunce je vani, a Habanita mi je napokon odlučila dopustiti da ju pripitomim. Mislim, nema veze s vremenom vani. Dovoljno je dugo sada već moja da nema izbora. A i bič koji sam morala samo zbog nje nabaviti, puno je pomogao.

Mislim da je Habanita vještičji pripravak koji je oživio.

Habanita puno puši. Hobi joj je promatranje ljudi. Voli klubove u kojima je velika gužva. Gdje su ljudi već napola omađijani zanosom same večeri i izlaskom, raznim alkoholima, a neki i drogama. Onda ona dođe, uvijek nakon ponoći, sjedne u mračni kutak i promatra. Zadovoljna sa svojim samozadovoljstvom  secira psihološke slojeve drugih. Onda ih pretače, nakon što ih je pomiješala sa fluidom svojih analiza, u male bočice sa oznakama 1, 2, 3 i kada natoči bočicu broj 4 ustaje se. Ide pomutiti razume, uzburkati sigurnost onih sigurnih i napraviti kaos. Otvori svoje bočice ispremiješanih identiteta.  Otpuhne po njima miris požude. Svi počnu željeti jedni druge ispremiješani jedni drugima. Tijela se isprepliću na podu plesnog podija, ljudi se zaljubljuju u sebe kroz druge. Zaključavaju se vrata kluba. Igre počinju. Nema više stidljivih. Nema više granica. Nema više skrivenih fantazija. Sve je otkriveno. Habanita se smije. Pali još jednu cigaretu. Sva crna i sva blijeda sjedi u svome separeu presvučenom u tamno crveni baršun. Sama. Ona ne sudjeluje. 

Zavela je mnoštvo ispred sebe. Zavela je mnoštvo ZA sebe. 

Habanita u crnom plaštu sa kapuljačom došla je po nove duše.

Kompleksan parfem koji traži malo strpljenja i vremena da ga se upozna. Orijentalni miris. Začinjen, aromatičan. Misteriozan. Gorak i sladak.

Na početku dosta agresivan, kasnije postaje mekaniji i puderastiji. Protkan duhanom, smolom i vanilijom. Sandalovinom, pačulijem i vetiverom.

Note (preuzeto sa Fragrantica stranice): The main heart notes include ylang-ylang, heliotrope, vetiver, jasmine, mimosa, Centifolia rose, nutmeg from Java and Virginian cedar. The base notes are musc, amber, patchouli, Mysore sandalwood, oak moss and Madagascar vanilla.

Habanita ima pristojnu auru, a na koži traje satima. Na odjeći danima. I danima. I danima. :) Na kraju priče, ovo je krasan parfem. Za noć definitivno, po meni za dan i svjetlost nikako nije. Najljepši je stvarno u prostoriji punoj dima cigareta, punoj ljudi. 

A kutija i bočica? Nemam riječi. Površina kutije je tako gumenasto- baršunasta. Vrlo neobična na dodir. I ugodna. Bočica je priča za sebe. Kuća Molinard je surađivala sa najboljim firmama za izradu stakla i kristala. Baccarat, Lalique. Imena koja se povezuju uz bogatstvo, prestiž i ugled. Nova bočica Habanita EDP je interpretacija stare bočice Habanite koju je napravio Lalique. Predivna je. Sa reljefom koji ju okružuje. Mat crne boje. Poprilično je i teška. Kao i sam karakter mirisa koji je u njoj.

Najdraža pjesma moje zločeste Habanite: