O NE ZNAM ČEMU

Jednostavnost je čistoća. Sreća u nama nije glasna.

Lebdim dok stojim; i dok sjedim; i dok ležim; i dok hodam.
Gdje god usmjerim pogled- lagano je.
Tuge i žudnje daj...
A ne, ne bih.., hvala, imam svega dovoljno.
Sve je tu još.
Ali je i sve to trenutno lagodno vihorasto u mojoj glavi.
Nije uteg, nego samo boja.
Ja. Ti. Oni. On. Ona.

Jednostavnost je čistoća.
I jednostavno nije važno.
Jer lebdim i volim sve što me okružuje, što me i voli i ne voli.
Ne voliš me?
Ne voliš me?

A zamisli samo- cijelo moje dvorište prekrile su tratinčice..

IZBOR PJESME: KAD SMO NAS DVOJE (GEORGE GORDON BYRON)

Kad smo nas dvoje 

Suzni, u muku,

Dok srce zlo je,

Pružali ruku,

Hladan tvoj lik bje tad,

Cjelov tvoj mlak;

Za ovu bol i jad

To bješe znak.

Jutarnja rosa ta

Nad čelom krutim-

Bje mi ko slutnja zla

Tog što sad ćutim.

Zakletve ne postoje,

I loš te prati glas:

Ja čujem ime tvoje,

I sram me u taj čas.

Kad spomenu ti ime,

Za mene je to pako;

Sav stresem se od zime-

Zašto si mila tako?

Ne znaju da sam te znao,

Bolje neg drugi ne'ko:-

Dugo će biti mi žao,

Duboko, da bih to reko.

Mi smo se sreli tajno-

Tugujem u tišini,

Jer srce ti ne ljubi trajno,

Jer duša tvoja hini.

Ako te sretnem kada

Nakon godina svih,

Čim ću te pozdravit tada?

Suzama, nijem i tih.

                                                               1808.

                                                                                  (Prijevod: Luko Paljetak)

WTF RAPORT ČETVRTKOM

Predmet razmišljanja: HIPOHONDAR KAO GLUPOHONDAR (Baby, It's so complicated!)

Negdje sam pročitala kako je HIPOHONDAR kolekcionar simptoma. Zvuči čak romantično. Najodgovornije tvrdim kako u tom stanju nema ničega ni smiješnoga, ni slatkoga, ni poetičnoga. To je samo živo i stopostotno sranje. 

Hvala Vam, hvala Vam, hvala Vam! Ludi su i ovi drugi i treći i četvrti... Svi se uhvatimo sad za ruke i zaplešimo tako dodirnuti.

VESELKO KOROMAN: SABRANE PJESME

Veselko Koroman (1934., Ljubuški) književnik je hrvatskog i bosanskohercegovačkog pjesništva.

VESELKO KOROMAN: SABRANE PJESME

POSEBNO IZDANJE UZ SEDAMDESETU OBLJETNICU PJESNIKOVA ROĐENJA

Naklada Ljevak d.o.o., Zagreb, 2004.

PCC d.o.o., Međugorje- Čitluk

Za nakladnika: Zdenko Ljevak

Urednica: Nives Tomašević

U zbirku pjesama "Sabrane pjesme" uvrštene su pjesme iz knjiga (a neke i koje nisu bile uvrštene u te knjige):
GRAD PREMA SJEVERU (1957.)
CRNE NARANČE (1965.)
KNJIGA SVANUĆA (1967.)
SVJETILJKA OD TRNJA (1971.)
SJAJ I RANA (1975.)
NA TOM SVIJETU (1977.)
DOK VLADA PRAH (1986.)
ZELENI SE ŠTO JE BILO (1988.)
NA DAN SVEGA (1997.)
SOK OD VELEBILJA (2001.).

"... ističem ono što me posebno oduševljava i raduje u poeziji Koromanovoj: jezik, raskošna predmetnost njegova jezika i stilska čistoća njegovih izričaja, tek tu i tamo zamućena intelektualističkim egzibicijama." 

Miroslav Vaupotić (Pogovor u zbirci "Knjiga svanuća" Veselka Koromana, Svjetlost, Sarajevo, 1967.)

"Sve što hoće i može, to Koroman kazuje grozdovima svojih metafora, buketima svojih neobičnih rečenica u kojima se riječi odlučno dovode u nevjerojatne odnose." 

Igor Mandić (Dio recenzije u knjizi "Svjetiljka od trnja", Svjetlost, Sarajevo, 1971.)

VIZIJA RAJA

U sumrak

na bok si legla u pitki bakar do

usnulog jezera,

slatko,

a ja, mladić,

misli sam svoje spleo

u snažan vapaj oko tvoga tijela.

MALIM PUTEM DO ČISTINA

Moje prste napada vlaga
moju kosu odnosi vjetar

eno dolje prema kaljužnici
eno tamo prema mimozi

posrće moje tijelo
čuje se kako posrće
nalik bačenu bubnju
nalik leptiru bolesnom
iz dana u dan
iz dana u dan

Požuri za mnom vampire
stigni me u svijetloj paprati
ako umiješ stigni me

Uzalud sramiš svoje koljeno
uzalud pucaš s podvorja okolnog
kuda melju ožiljci
kuda vuku godine

To sjena se moja igra oblicima
malim putem do čistina
i put slatkog ružokosa

Nikad me nećeš dostići



ZAVEŽITE OČI PROSJACIMA

Jučer sam vidio čovjeka. Radosne i pale zjene, pune žeđi.
Gledao je i bojao se svoga gledanja. Gledao je jednu
malu pletenicu i tihe pokrete u drvoredu.
A onda je umro.
Bila je jesen. Jučer. Ulice pune lišća. Nemirne ptice na
opustjelim granama. Umro je predvečer. Nema se što o tome
reći. Gledao je i njegovo srce se umorilo. A nije smio
zamarati svoje srce. Ono ga je ubilo.
Kakva divna nesreća.



Činovi sna
(Prvi čina) PRVI

Ni zimus nisam imao sreću da budem onaj što se prvi
našao u raju. Pa ni manje od toga: ni dalekozor nisam imao.
Ni kućni sitnozor. Samo oči. I njih sam zatvorio.



TEŠKO

Teško priznjem prvenstvo dnevnih stvari. Taj prokleti
red u svemu i svačemu, pa i u mojoj muci, posjeda me u gluhu, okamenjenu golotinju nečega što se neumoljivo zove:
particip.
(On je pridjev, i to glagolski. A ja sam njegov rob i glasnik.
Čim svane, objavit ću njegovo postojanje.)
On će doći, drago moje čedo, čedo moje nerođeno.
Pjesmo moja nazočnija od svih dolazaka. Tebe sam 
Večeras iznevjerio, mogu te i sutra iznevjeriti.
Proklet da sam. Mrtvo moje janje, spavaj.
Moj radni glagolski pridjeve, spavaj. U mojem peru
Suza lagano teče. Kako bih volio da je tane,
Da je munja- pa da me žestoko, pa da me kao
Mrcinu prostrijeli. Tako mi je potrebna
Neka zrnasta smrt.



ELEGIJA ZA DUGOM
IV.

On i ja
titrava dva sjeništa
iz srijede povijesnog cjepiva

Mi bježimo od svog srca
bojeći se nadolazećeg podsmijeha



JUTARNJE GLOSE
IV.

Dok ovo zborim
šapće mi glas da se pobunim.

Ako je moje tijelo 
kapljica
mesnate krošnje svemira,

ako je ovo posvuda moja majka,
ako je ovo tu njezin sin,

kako to da kapljica more,
da sin majku,
ni jučer,
ni danas,
ni u vijeke vjekova

ne prepoznaje?



DESNO

Noć je

Što radim ovdje?

Tko mi šapće da se pitam

što radim ovdje?



LUDA PJESMA

Da se tuga provuče kroz dimnjak,
bi li dimnjak ostao čist?

Prođe li tuga između ruža,
hoće li ruže ostati crne?



ANALIZA "LUDE PJESME"

Jedan će mozak s tugom u cijev,
A žige i plin?

Gdje će tuga kroz ruže?
Možda je ondje bunar.
Možda su u ružama ose.

Osim toga, jesu li ruže bijele?
Jesu li bijele poput lana ili kosti?

Napokon, što ako lije kiša?



VELIČINE

Zamisliti iglu
tanju od paučine.

Onda njezino tijelo
koje raste vjekovima,
od ušice naviše
sve tanje i tanje,
do uha planine.

Te iglin vrh
i u njemu vjetar:
svu pučinu ljudstva.



Dok izbija voda
SVAKI IZMEĐU NAS

Išao iz daleka, milenijima,
S čistom volje ispred sebe.

Onda se vratio, ne znajući,
tamo gdje sve je, uistinu sve.



NE ŠALIM SE

Odu pjevaju
moji uzdasi.

Lišće spava.

Ne pitam kad
će biti bolje.

TRIDESETIPRVOM DANU MJESECA LISTOPADA (MOŽDA JOŠ JEDAN WTF RAPORT?)

Volim se maskirati, pa ne mora ni biti strašno, glavno da sam u nekoj ulozi.
Ova prva fotografija je kako idem na jedno vjenčanje. Tek sam poslije skužila njezin vještičji potencijal.

PRIČA U SLIKAMA 
(s čime se bavi jedna podvojena vještica u svoje slobodno vrijeme ili THE problem):

Tražeći osvetu za prerezani vrat i razna bolna unutarnja krvarenja, ova vještica putuje vjetrom i svijetom bez metle, samo pomoću svoje haljine i ne voli kada ju se iznenada ufotografira. 

(Kao ne voli!)

U njoj je svećenica mirnog duha, ali opakog uma koja smišlja li ga smišlja kako naći onu prokletu vješticu koja se usudila dirnuti njih dvije u jednoj.

"Ah, gle, još me slikaš? Hajde, hajde, samo još jednu,.. 

...i ne stoj mi na putu jer moram sada ići. Istina je blizu, borba me žestoka čeka."

"Idi iza devet sela, devet brijegova, sedam polja žita i  dvadesetičetiri jezera zelenih. Tamo sjedi Ona i čeka te."

"Gdje, gdje? U kojem je to smjeru? Znaš da imam problema sa orijentacijom?"

"Budalo, svejedno je, krećemo se po krugu!" 

"Ajme, doživjet ću živčani s tobom i tvojim navigacijama. Sada sam izgubila magičnost poetičnog trenutka osvete i ne da mi se više ni nigdje ić!"

"Ti nikako da skužiš... Vozam te po svijetu već pettristopedesetdeset godina i još nisi skužila da sam ja Ona, uvijek bila u tebi, a nožem sam u tvojoj ruci prešla preko tvoga vrata. I znaš zašto? Zato što si modno neosvještena i nekreativna. Zato što ti samo hoćeš nositi tamno plave i crne boje! Koliko sam ti puta rekla da želim da izgledamo i izvana crveno, a ti: "ne, ne i ne, ne mogu se obući u crveno". E ja sam nas ustilizirala u moju naj boju i nosit ćeš ju sada vječno jer vještičja se krv ne da nikad sprati. Ali ne brini, meni si ovakva predivna i zajedno ćemo uvijek sjati i ponovno (kada mi oprostiš, a hoćeš) po svijetu svoje čarke na druge sijati."

HAPPY END

NU: EARTH I MELVANA RUMI: ONLY BREATH

"Not Christian or Jew or Muslim, not Hindu, Buddhist, Sufi, or Zen.
Not any religion or cultural system.
I am not from the East or the West, 
not out of the ocean or up from the ground,
not natural or ethereal,
not composed of elements at all.
I do not exist, am not an entity in this world or the next,
did not descend from Adam and Eve or any origin story.
My place is the placeless,
a trace of the traceless.
Neither body or soul.
I belong to the beloved,
have seen the two worlds as one
and that one call to and know,
first, last, outer, inner,
only that breath breathing
human being."

Jelalu'ddin Melvana Rumi (1207.-1273.), perzijski pjesnik i mistik
(prijevod na engleski: Coleman Barks)

U ŽIVOTU (PLUS BROJALICA FILMOVA I SERIJA)

1.
Ništa.


2.
Osjećam bjesove u sebi.
Ja ih zovem Bjesovi.
Oni su nešto kao: vukovi.
(Curi im zapjenjena slina, izgrist će jedni druge ako uskoro ne izađu.
Prelazim jezikom preko svojih očnjaka.
Divlje životinje iskaču mi kroz oči.)


3.

Ako se nekome gledaju zahtjevniji filmovi, stvarno zahtjevniji, moja preporuka su dva filma (napravljena oba prema romanima). Dakle, meni su jako dobri. Estetika izgubljenosti i traženja sebe u oba me jako privlači. Nemaju neke najbolje ocjene na IMDB, pretpostavljam jer je za njih potrebna dodatna koncentracija i uz to još dodatna objašnjenja. Nemam ništa reći za opis. Nisam ga ni ja dobila unaprijed. Iako je jako potreban neki uvod za oba ova filma. Ovo su filmovi koji potiču na razmišljanje i spori su i ne nude olakšanje na kraju. Uglavnom upitnike nakon kojih slijedi tko ih odgleda do kraja ili traženje svojih objašnjenja ili potragu za raspravama o njima na internetu. Izazivaju neku jezu i neizvjesnost.

UNDER THE SKIN (2013.), redatelj: Denis Villenveue

ENEMY (2013.), redatelj: Jonathan Glazer

4. Serija koja mi se nije svidjela, čak mi se i zamjerila jer sam očekivala da će mi se svidjeti jer mi je početak bio tako obećavajući, a sa svakom daljnom epizodom mi je bilo sve dosadnije (trenutno sam pogledala osmu epizodu i stvarno ne znam zašto, mora da je stvar posve osobne prirode između mene i "nje", ali postaje mi sve iritantnija). Ipak napominjem kako ova serija ima kultni status i jako dobru ocjenu na IMDB od čak 9.2. Tko voli SF avanture, a nije još pogledao Firefly trebala bi joj se valjda dati šansa (VALJDA). Serija je objektivno dobra i nije neinteligentna, samo ju ja nikako ne volim. Nikako.

Dakle, moja (ne)preporuka je:

FIREFLY (2002.-2003.)

6.

Izmišljam. Da se zabavim.