ZVONIMIR GOLOB: IZABRANE PJESME

"...i ono što ponekad govorim tiše je od snijega."

                                                                   Z.G., Izjava

Zvonimir Golob (1927.-1997.) hrvatski je pjesnik, kritičar, prevoditelj i ljubitelj šansone. I još štošta. Bio, ne jest... Pjesnici imaju "potrebu" za života umirati u svojim pjesmama, a upravo otkrivajući dušu papiru i svijetu oni se nikada ne izbrišu. Zato se ispravljam opet- on je, a ne bio je. Pjesnik je besmrtna kategorija postojanja, on živi u svojim djelima. 

Zanimljiva mi je jedna crtica iz života Zvonimira Goloba. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali bio je izbačen sa njega. Među razlozima se navodi i druženje sa Tinom Ujevićem. Oko Ujevića uvijek neki problemi :).

Zvonimir Golob objavio je tokom života niz knjiga pjesama i knjiga prepjeva.

Ja ću danas prenijeti ovdje nekoliko meni lijepih pjesama iz knjige koja je izdana 2006., a u njoj su pjesme Zvonimira Goloba na hrvatskome na svakoj lijevoj strani knjige, a na desnoj prijevod njegovih pjesama na španjolski jezik. Sam pjesnik je izabrao pjesme koje će biti prevedene i povjerio je taj zadatak gospođi Slavici Kontarić Matutinović. Na žalost zbirka je objavljena tek poslije njegove smrti. Kada čitam ove pjesme, obavezno pročitam i španjolski prijevod. 

Lijepo mi zvuče. I čak osjećam tada više njihovu ljepotu. Djeluju mi kroz taj španjolski još razotkrivenije, zvučnije, ritmičnije. Prisutnije. 

IZABRANE PJESME, DVOJEZIČNO IZDANJE

Autor: ZVONIMIR GOLOB

Prijevod na španjolski: SLAVICA KONTARIĆ MATUTINOVIĆ

Izdavač: EUROKNJIGA

Prava: LANA GOLOB

Ilustracija na korici: FRANJO HOTI

Biblioteka poezija, knjiga 9

Godina izdanja: 2006.

Pjesma: Smrt

Pjesma: Leptir

Pjesma: Ptica

RIJEČI

Reci plamen

i sve već gori.

Izgovori ime vode

dok ne bude prekasno.

Reci smrt i umrijet ćeš

ako ne kažeš za vremena

ono što je poriče.

Reci volim

i zima sa snijegom

past će na tvoja koljena.

Umjesto ljubavi reci njeno ime,

umjesto mržnje ponovi ga.

Reci sjekira

i stablo već pada,

reci nož

i rana se otvara.

Riječ uže već steže grlo

i sve je manji prostor

koji ostaje.

Pepeo o vatri ne govori ništa,

riječ korito jedva da podnosi

rijeku koju izgovara.

Riječ kamen već podiže ruku.

Riječi su udarac onoga koji udara.

Riječi stoje u zasjedi.

Ti samo izgovaraš njihovu volju.

SMRT

Nešto je palo,

sa stola,

u tišini.

Dok je polako 

silazio stepenicama

nije se sjetio djetinjstva,

nije upamtio ni jedan jedini dan,

nikakav film o tome

što je bilo,

sve se desilo drugome.

Nije ispraznio pepeljaru,

nije namjestio jastuk na uzglavlju,

nije nahranio pticu,

nije ostavio vrata kaveza

otvorena.

PONOĆ

Hoćemo li biti budni

kad smrt udari glavom

o vrata sobe?

Ako nas nađe u snu

i zagrljene

ti ćeš za mene umrijeti,

ja umjesto tebe.

Ako me zatekne budna

pokrit ću te srcem.

Nešto se kotrlja

pod našim prozorom.

Ptice su utihle,

stablo više ne raste.

LEPTIR

U sobi, na rubu stola,

lijevo od mene,

dok zapisujem stihove,

stoji prazan okvir.

-Ne zaboravi me.

Odjednom,

kroz zatvoren prozor,

uleti leptir

i krilom,

sjenom krila,

nacrta oči,

usne

i pramen kose.

Sliku obasja sunce

i ti se ponovno smiješiš.

DESET ZAPOVIJEDI

Ne mogu ići ako stojim,

ni stajati ako idem,

a trebalo bi.

Tako bi bilo sve drugačije.

Ne želim učiti,

umrijet ću s tim brojevima

koji se množe i dijele.

Ne želim voljeti,

uči me ravnodušnosti

ona koja je bolje poznaje.

Jedino tako mogu sastaviti

to što je bilo

s onim što dolazi.

Kiša koja je pala

vraća se u svoj oblak

već osušena

i tako svakog jutra.

Prvi su oni

koji su posljednji krenuli.

Snovi zauvijek ostaju

pred vratima.

Ulazi samo lišće

i nešto zemlje.

Godine koje su prošle

slijede te kao pseto

do prvog stabla.

Oči su već na vratima,

prsti na prozoru.

To što je Bog povezao

ljudi treba da razdvoje.

Ispod košulje nosim grlicu,

ti šešir, šal i rukavicu.

Kakvo je to rumenilo

i zašto je toliko glasno?

Netko je kolut filma

pogrešno stavio.

Plivači skaču iz mora na obalu.

HLJEB

Ne traži razloge

onome što činiš.

Bolje nego ti

znaju ih oni

koji mijese tvoj hljeb

i vade iz tvoje peći

hrpu ugljena.

PTICA

Ljubav je kavez,

ne ptica.

Između noža i poljupca

malo vode

i zrno žita.

AKO TE NOĆ NAGOVARA

Hoće li te dan,

ovaj

ili onaj što dolazi,

podsjetiti da postojim,

ako te noć nagovara

da me zaboraviš.