"Movies touch our hearts and awaken our vision, and change the way we see things. They take us to other places, they open doors and minds. Movies are the memories of our life time, we need to keep them alive."
Martin Scorsese
Filmove gledam, gledam i opet gledam. Dajem im koncentracije koliko je to moguće ravnopravnije bili mi dobri ili loši. Ako mi je film i loš, trudim se pogledati ga do kraja, ako sam već počela. To sam prije godinama radila i sa knjigama, dok doslovno jednu večer nisam uzela čitati tu jednu knjigu koja me ubijala koliko je bila nezavršiva, pogledala u korice, otvorila na stranicu na kojoj sam stala, zatvorila knjigu, bacila je na pod pokraj kreveta i rekla si: "E pa crkni, al´ od ove odustaješ." Taj postupak je otvorio moj čitalački pakao i općeniti kaos. Trenutno čitam četiri knjige. Nije dobro.
Prije je sve bilo jednostavno. Jednu po jednu, od početka do kraja.
Martin Scorsese
Filmove gledam, gledam i opet gledam. Dajem im koncentracije koliko je to moguće ravnopravnije bili mi dobri ili loši. Ako mi je film i loš, trudim se pogledati ga do kraja, ako sam već počela. To sam prije godinama radila i sa knjigama, dok doslovno jednu večer nisam uzela čitati tu jednu knjigu koja me ubijala koliko je bila nezavršiva, pogledala u korice, otvorila na stranicu na kojoj sam stala, zatvorila knjigu, bacila je na pod pokraj kreveta i rekla si: "E pa crkni, al´ od ove odustaješ." Taj postupak je otvorio moj čitalački pakao i općeniti kaos. Trenutno čitam četiri knjige. Nije dobro.
Prije je sve bilo jednostavno. Jednu po jednu, od početka do kraja.
Što se tiče filmova, tu se držim tih nekih starih principa reda i discipline.
Od svih tih filmova, američkih, neki su mi postali dragi i oni su u posebnoj kategoriji, ali nekoliko njih je iskočilo u onu prvu, najpovlašteniju. Mojim kategorijama, međutim, nisu zabetonirane granice.
Zbog moguće promjene mišljenja? Da.
Zbog moguće promjene mišljenja? Da.
Filmova koji mi se jako sviđaju ima dosta, među njima su: Sucker Punch (2011.), The Ghost Writer (2010.), Bubba-Ho-Tep (2002.), Drive (2011.), Killer Joe (2011.), The Big Lebowski (1998.), The Breakfast at Tiffany´s (1961.), The Assassination of Jesse James by the Coward Robert Ford (2007.), Fight Club (1999.), Cat on a Hot Tin Roof (1958.), Moon (2009.), Shame (2010.), ....
PLUS (a puls se diže):
DEATH PROOF (2007.), redatelj: Quentin Tarantino
Ovaj film sam nekako propustila i pogledala sam ga prošle godine prvi puta. Kada je završio ustala sam se, vrištala, plesala i skakala po stanu. Neka super animalna navala energije. Moj dečko je sjedio i samo me gledao i smijao se.
MELANCHOLIA (2011.), redatelj: Lars von Trier
Film čistoće. Do sada sam ga pogledala dva puta. Ni drugi put nije izgubio na snazi. Raskošna elegancija u minimalizmu težine.
THE APARTMENT (1960.), redatelj: Billy Wilder
Jack Lemmon i Shirley MacLaine. Dovoljno. U zatvorenom stanu. Moderni i izražajni.
BLACK SWAN (2010.), redatelj: Darren Aronofski
Zato što je jedna Nina, a druga Lily. A u sjeni se oblikuje treća.
IN BRUGES (2008.), redatelj: Martin McDonagh
Brugge ili Bruges. Brugge. I rusvaj može početi.
FULL METAL JACKET (1987.), redatelj: Stanley Kubrick
Neki dan sam ga slučajno prvi puta gledala. I nisam trepnula. Oči su mi se osušile. Kamp za obuku vojnika. Obraćanje narednika vojnicima. Kako je to odrađeno. Uživljeno. RAT JE SRANJE! Zlo. Iako na žalost nije neprirodan. Mi smo teritorijalne životinje. I volimo se prokleto širiti. Na sve strane. Kako su u nama i dominantni i recesivni geni, tako su neki ljudi i skupine ljudi jače, a neke druge slabije. "Tko jači- taj tlači!" No ni jedni ne miruju. U sljedećoj generaciji, samo jedan onaj recesivni gen može urušiti cijeli sustav.
THE WOLF OF WALL STREET (2013.), redatelj: Martin Scorsese
Prije nekog vremena sam čitala o Jordanu Belfortu. Tako da sam znala o čemu će biti riječ u filmu. Čula sam kritike da film ništa ne valja, još jedan američki spektakl. Baš me to brinulo da nisu prečistunski uglancali tako potentnu biografiju i napravili patetični film koji nas svake dvije minute uči moralu. Zato su valjda i radili film u nezavisnoj produkciji, kako bi imali malo više slobode. Super. U filmu nema čega nema. Ja nemam zamjerke. Od dužine scena, dinamike snimanja, majstora redatelja, glumaca od glavnih do sporednih koji su super odglumili svoje karaktere, odabira doživljaja gospodina Belforta u kojima se neobuzdano zabavlja, svježe duhovitosti koja se provlači cijelim filmom. Nezasitni proždrljivi kapitalizam. Zaposlenici koji svršavaju na motivacijske govore svoga šefa. Novac, novac, još, još. Prodaj. Varaj. Obmani. Podmiti. Čovjek se izgubi. Radi, radi, budi važan. Stvarno dobar film. Kronika rasula. I najljepše sise koje sam ikada igdje vidjela. Hvala Margot Robbie što si se imala hrabrosti skinuti. Savršenstvo postoji, a ti ih imaš čak dva.
Ovaj film sam nekako propustila i pogledala sam ga prošle godine prvi puta. Kada je završio ustala sam se, vrištala, plesala i skakala po stanu. Neka super animalna navala energije. Moj dečko je sjedio i samo me gledao i smijao se.
MELANCHOLIA (2011.), redatelj: Lars von Trier
Film čistoće. Do sada sam ga pogledala dva puta. Ni drugi put nije izgubio na snazi. Raskošna elegancija u minimalizmu težine.
THE APARTMENT (1960.), redatelj: Billy Wilder
Jack Lemmon i Shirley MacLaine. Dovoljno. U zatvorenom stanu. Moderni i izražajni.
BLACK SWAN (2010.), redatelj: Darren Aronofski
Zato što je jedna Nina, a druga Lily. A u sjeni se oblikuje treća.
IN BRUGES (2008.), redatelj: Martin McDonagh
Brugge ili Bruges. Brugge. I rusvaj može početi.
FULL METAL JACKET (1987.), redatelj: Stanley Kubrick
Neki dan sam ga slučajno prvi puta gledala. I nisam trepnula. Oči su mi se osušile. Kamp za obuku vojnika. Obraćanje narednika vojnicima. Kako je to odrađeno. Uživljeno. RAT JE SRANJE! Zlo. Iako na žalost nije neprirodan. Mi smo teritorijalne životinje. I volimo se prokleto širiti. Na sve strane. Kako su u nama i dominantni i recesivni geni, tako su neki ljudi i skupine ljudi jače, a neke druge slabije. "Tko jači- taj tlači!" No ni jedni ne miruju. U sljedećoj generaciji, samo jedan onaj recesivni gen može urušiti cijeli sustav.
THE WOLF OF WALL STREET (2013.), redatelj: Martin Scorsese
Prije nekog vremena sam čitala o Jordanu Belfortu. Tako da sam znala o čemu će biti riječ u filmu. Čula sam kritike da film ništa ne valja, još jedan američki spektakl. Baš me to brinulo da nisu prečistunski uglancali tako potentnu biografiju i napravili patetični film koji nas svake dvije minute uči moralu. Zato su valjda i radili film u nezavisnoj produkciji, kako bi imali malo više slobode. Super. U filmu nema čega nema. Ja nemam zamjerke. Od dužine scena, dinamike snimanja, majstora redatelja, glumaca od glavnih do sporednih koji su super odglumili svoje karaktere, odabira doživljaja gospodina Belforta u kojima se neobuzdano zabavlja, svježe duhovitosti koja se provlači cijelim filmom. Nezasitni proždrljivi kapitalizam. Zaposlenici koji svršavaju na motivacijske govore svoga šefa. Novac, novac, još, još. Prodaj. Varaj. Obmani. Podmiti. Čovjek se izgubi. Radi, radi, budi važan. Stvarno dobar film. Kronika rasula. I najljepše sise koje sam ikada igdje vidjela. Hvala Margot Robbie što si se imala hrabrosti skinuti. Savršenstvo postoji, a ti ih imaš čak dva.
No comments:
Post a Comment