KLAUS NOMI

KLAUS NOMI <3

Klaus Nomi (1944.-1983.) se rodio u Njemačkoj. Pravo ime mu je bilo Klaus Sperber. Negdje u nekom tekstu sam jednom pročitala da je bio Klaus Sperber do onoga trenutka kada se popeo na daske pozornice New Wave Vaudevillea 1978. u New Yorku i opčinio mali svijet svojom svemirskom pojavom i predivnim glasom. New Wave Vaudeville se održavao u staroj dvorani za vjenčanja i bio je osmišljen kao mjesto gdje se mogu prijaviti za nastup talentirani, nepoznati, mladi ljudi ili oni koji su samo mislili da su nešto posebni ili jednostavno blesavi. Bilo je to improvizirano mjesto osmišljeno sa zabavu, za razmjenu kreativne energije ili možda samo sa budaliranje i za okupljanje. Trenutak oživljenja karaktera Klausa Nomija je na moju sreću i sreću svih koji ga vole zabilježen na kameri. Evo ga video:

Iz dokumentarnog filma: "The Nomi Song", (2004.), Klaus Nomis 1978. debut, New Wave Vaudeville

Klaus Nomi je bio pjevač. I to kakav. Koja ličnost. Hvala You Tube što postojiš. Hvala! Hvala! Prije jedno pet-šest-sedam? godina sam na večer sjela za kompjuter i išla poslušati nekoliko pjesama od mojih dragih Coco Rosie i Antony and the Johnsons, kada mi se u desnom uglu pojavi sličica muškarca, teatarski stiliziranoga i energetski šarenoga. Klaus Nomi: Total Eclipse! Ljubav je počela, ljubav traje. Tko je on? Što je on? Nevjerojatan talent i erupcija kreacije ili izmučena duša i neizrealizirani klasičar. Baš me briga. Svaki čovjek je SVE. Negdje sam isto pročitala da je Nomi bio čovjek koji je u jednom času bio bespolni (bezspolni?), čisti android koji nastupa sa velikim orkestrom finoj gospodi, a za nekoliko sati da bi na slabo osvijetljenom parkiralištu opsluživao nepoznate muškarce. Ne znam da li je baš to istina, no možda joj je blizu. U svakome slučaju, sve mu dobro pristaje, i ono bolje i lošije.

Nomi- Sperber su ipak jedna osoba. Romantičan, nejak, utučen, predivan, hipersenzibilan, poseban, usredotočen, borac, plah, brižan, perfekcionist.

Jedan od mojih najdražih umjetnika.

Dok je odrastao u Njemačkoj, glazbeni uzor bila mu je velika operna pjevačica Maria Callas. Sanjao je da i on postane operni pjevač. Poslije je radio u berlinskoj operi kao neko pomoćno osoblje, mislim onaj koji vodi publiku do svoga mjesta, ali nije se nikada uspio zaposliti kao pjevač tamo. Neko vrijeme je nastupao u Njemačkoj po gej klubovima, ne znajući zapravo što bi sa sobom. Onda se odlučio preseliti u Ameriku, u New York. Grad koji je utapao svakave čudake i u kojem je bilo mjesta za još njih. Klupska scena u New Yorku je cvjetala, bio je to stvarno grad za mlade ljude pune kreativne snage. Otišao je tamo krajem sedamdesetih. Svašta je radio, pa se zaposlio u Fiorucciju (kao i Joey Arias o kojem sam pisala u prethodnom postu). Nekako ih je negdje spazio i David Bowie, pa ih je pozvao da mu budu pomoćni vokali i performeri na njegovom nastupu 1979. na Saturday Night Live. 

Predobro :). Bowie je isto lik za sebe i svoju priču. Nomi i Arias su dobili lovu da si idu kupiti odjeću za nastup. Evo ih u Thierry Mugler haljinama. Bowie ne znam što nosi, ali isto super izgleda munjeno. Konzervativno. Kao stroga činovnica koja ima 45 godina i još se nikada nije poseksala, a i za doručak i ručak jede žitarice sa mlijekom (za večeru ništa, jer u 19:20 već spava).

Gdje sam stala.. da, na tome nastupu ljudi su primjetili Klausa Nomija i počeo je dobivati gaže i polako sticati sve veći krug ljudi koji ga doživljavaju.

Klaus Nomi je kultni underground umjetnik njujorške klupske scene početka osamdesetih. Tek je počeo graditi neku karijeru, tek se ufurao i onda se sve slomilo. 1983. je umro kao jedan od prvih (polu)poznatih ljudi sa scene od AIDS-a. Premalo se još znalo o toj bolesti koja uništava imunološki sustav. 1982. tek je dobila naziv AIDS. U petom mjesecu 1983. doktori su izolirali novi virus za koji su zaključili da bi mogao biti uzrok nove bolesti. U osmom mjesecu 1983. u jednoj njujorkškoj bolnici sida je sasjekla maloga Klausa Nomija, samog i napuštenog. Navodno mu većina ljudi s kojima je bio dobar nije htjela doći vidjeti ga i oprostiti se zbog ogromnog straha od još nedovoljno poznate bolesti.

ŽIVOT! JA ŽIVIM! ŽIVIM! TI ŽIVIŠ! NE ZNAM!!!!

O!O!O! HUG! HUG! HUG! KLAUSIĆU JA TI ŠALJEM ZAGRLJAJ

Klaus Nomi je izdao samo dva albuma i nekoliko singlica. Nije stigao više, vrijeme mu se odlučilo zaustaviti. Pjevao je i pjesme koje su samo za njega napisane, zatim pojedine dijelove opera, ali i obrađivao je i neke rock i pop pjesme. 

Ovo su omoti od ta dva albuma:

Album: KLAUS NOMI, 1981.

Album: SINGLE MAN, 1982.

Čovjek je razotkriven, alien se skrio!

Neke oznake izvučene iz mojih dojmova:
provokator, buntovnik, izvještačen, istinit, nestvaran, jak vizualni identitet, jak vokalni identitet, vanzemaljac, autsajder, vertikala opernog glasovnog raspona, bizaran, zaigran, tužan;
Komandant Data plus operna diva plus modni poster iz osamdesetih u kojemu se modelu ne vidi lice plus čarobnjak koji još uvijek pronalazi puteve do novih srca i u 21.stoljeću.

Klaus Nomi u elementu!
Slijedi moj odabir pjesama:

Klaus Nomi: Total eclipse (tekst: K.Hoffman)

Klaus Nomi: Cold song (arija, tekst: D.Purcell)

Klaus Nomi: Nomi song (tekst: K.Hoffman)

Klaus Nomi: Simple man (tekst: K.Hoffman)

Klaus Nomi: After the fall (tekst: K.Hoffman)

Klaus Nomi (cover): You dont own me (tekst: Madara/Woody)

Stavljam ovdje link jednog od meni najdražih članaka, od osobe koja je vidjela u živo razdoblje Klausa Nomija i Joey Ariasa iz doba rada u trgovini sa odjećom, iz doba nastupa sa Bowiem i koja je pratila rad i djelovanje Klausa Nomija. Predivan članak, ja kada sam ga čitala, sve sam vidjela, sve sam doživjela to što je opisano: http://www.roctober.com/roctober/greatness/nomi.html

THE END