IGOR RAJKI: DOBRO IZGLEDAŠ- KNJIGA ZA "IMATI POJMA VIŠE OD DOJMA"

Jel' vrijeme za neku novu publiku?
Jednom mi je jedna djevojka rekla: "Jesu li ti jako pljeskali?"
Mislim  da to nije bilo pitanje, pa joj nisam ništa ni odgovorila.
"Jesu li ti jako pljeskali."
"Jesu li ti jako pljeskali?"
"Jesu li ti jako pljeskali!"
???

IGOR RAJKI: DOBRO IZGLEDAŠ
Izdavač: NAKLADA LJEVAK d.o.o.
Zagreb, 2008.

Roman Dobro izgledaš Igora Rajkoga čitam iznova i iznova.
Samo sitnice koje me oduševljavaju. Ovaj pisac je virtuoz sa riječima. Kako ga čitam, tako padaju podcrtane. OOO gospodine Rajki, tako ste inteligentni. Što ste prostiji, to ste i dublji. Vaše prelaženje granica nosi značenja i obnavlja stanice.

Pa krenimo stranicama ove knjige:

"Odvaljujem se po podu na sjeni, među zabilješke. Ionako tjelesni rad najbolje udaljuje od razmišljanja!"

"Bijah autopoetična budala!"

"...nalik ideologijama tolerancije.."

"Također, nitko se nije javio ni na moj oglas koji sam zataknuo na vrata: tražim vlastitog biografa; brzo ga je prekrila opomena za račune."

"Ne postoji drugačiji način za smanjiti sjenu negoli se valjati u vlastitoj."

"Jedne kuckaste kiše koja je šatirala sjene rekao sam: "Kiša je okomita na pogled!" -Pričaš teške pizdarije- rekla je i nastavila uživati. Nisam zamjerio. Užasno smo mala zemlja. Pisci moraju biti i kritičari. To je kao jednoprotežitost wc- školjke."

".. sine, pamtiš li ono kad nas je otac jednom izveo u šetnju poslije kiše da bismo gazili gliste, samo radi desimbolizacije, a ne obijesti, pošto bi nam pokazao kako se gliste izvijaju u posprdnom obliku srca, pa se na udaljeni zvižduk vlasnika za dozivanjem pasa, automatski okrenuo i potrčao, vratio se zadihan i rekao nam, neuvjerljivo, da se samo htio pošaliti s nagonom? Tad mi je ipak bio najautoritativniji."

"Zato i jesam mama, jer ne mogu biti sama."

"Iz djetinjstva sam naučio da sjena govna kojoj prilazimo u kahlici, smanjuje se proporcionalno dok joj se približavamo, a samo zato što prelazi na nas."

"O, kad nisam zabavan
Vi nećete samnom van
Upravo i jesam sjeban
Što sam vam samo ekran."

"Sentimentalac mora uhvatiti osjećaj kojem čak ni romantizam nije ušao u trag. Masovan je, ali uopće nije serijski osjećaj, pače javlja se, upravo rijetko i pojedinačno, što ga čini još neuhvatljivim i zagonetnijim. Ali prije nego što krene na sudbonosni zadatak, novi slučaj ljubavi odvodi ga u čežnju. Dokazi većinom upućuju na Duh i Staru dušu, ali sentimentalac otkriva kako tek otkrivena strast ima veze baš s njegovim slučajem."

"Ne zanima te ophođenje Nule? Sljedeća bol, molim!"

"Većina ne voli kišu jer im je teško pratiti ono što nije izbrojivo, a njen službeni izvadak po metru kvadratnom samo skriva svu dubinu prezira!"

"Pisci, iako bivši, ne mogu protiv sebe. Kad izdaju vlastiti duh, on im vraća tijelom."

"I muž joj je interesantna pojava. Prvi lik podneblja, kreditnik i alimentator koji se zaljubio, zapravo, ostavio nogomet, književnost i djecu iz bivšeg braka upoznavši Linu. Jebao bih ih oboje da u tome vidim smisao metafore. Ali ne!"

".. gledati vlastiti felacio nije potvrda voajerizma jastva, već baš poopćene potrebe da se bude i glavna uloga, istodobno kad i vlastita publika."

"To je žena koja će plakati na bilo čijem grobu. To je žena koja će se moći smijati samo na specificiranim grobovima. To je žena koja se neće iščuđavati kad joj potanko razjasnim da je izraz "krvnja" posljedica materijalizacije zakržljalog I za Istinu iz "krivnja" koji je ispao iz središta pojma i otišao u veznike."

"Pun sam sebe. Hoćeš nazad svoj dio?"

"Ne, ne mijenjam mišljenje. To što čučim nije mi uvjet."

"Javila mi je poslije plačući da joj smjesta ponudim brak ili će, u protivnom, to predložiti sadašnjem dečku."

"Pozdrav, jebatelji. Imate moje razumijevanje, ali nikada nećemo biti kolege. Tek ako volimo istu, možemo to postati, ali onda ne možemo biti prijetelji. Oh, moralni pravilnik. Sasvim suprotan zemlji, sasvim isti nemogućem dosegu neba!
Hi, Kant! Jedan kolut naprijed samo za tebe! Hašiša, jasno."

"Nema nasjedanja na smisao! Biti pronađen u izgubljenosti jedini mu je cilj."

""Kradi nijansu tišine od kiše", mi je i psovka i peting."

"Lina je verboubojica. Uvijek nosi u sebi: "Volim te". Znaš da nikad ne znaš koga će pogoditi."

"Lina je rekla da uzdasi, iako sam njima mogao skidati lišće u jesen, nisu glazba."

"Dogovaraj, ugovaraj, ogovaraj, ali ništa mi ne prigovaraj."

"Književnicima se ne sviđa ništa što je samo njihovo vlasništvo. Zato pišu. Većina jer traži odgovore, a nekolicina da ih se više ništa ne pita. Zato pišu. Da postanu tuđi. Da prestanu biti slađahni."

""Ma znam igru, ali padam na ovoj razini", odšutio sam doma veselo zidu, odlažući stvari kao da se time rješavam neizgovorenog brojanja."

"Suzbio sam nagon da izboldam prijateljstvo."

"Bol u ramenima jer nisam dovoljno vježbao slijeganje. Bol u glavi jer nisam dovoljno vježbao nećkanje. Bol u vratu jer sam se previše okretao za sobom."

"Sluša li ti se, a da nije samo riječ o tebi!?!"

"Ljubavništvo je puno ponosa koje je pomnoživo među ljubavnicima, ali je nedjeljivo s okolinom."
"Ljubavnici pršte od erotike. Toliko da je dopuštena čak i errotica. Seks im je, manje prijateljsko, no staro poznanstvo."
"Ljubavnicima su žanrovi za popizditi od očaja."
"Očaj je normalna pojava u ljubavništvu."
"Ljubavništvo i kad, ponekad osjeti vlastiti "kič" samo ga okrene i popuši u miru."

PARFEMI- SJEĆANJA I.DIO od 1995. do 1999. (srednja škola)

* fotografije preuzete sa Fragrantica i Pun miris

Velike bočice:

Versace: Versus Donna (napravljen: 1992.)

Moj prvi korak u svijet parfema započeo je zahvaljujući sestričninoj krivoj kupnji. Dobila sam ga potrošenoga samo malo. Prije njega sam imala tek poneki proslijeđeni tester. Ovo je bila prava bočica. Zaljubljivanja i zavođenja su mogla početi.

Versace: Red Jeans, EDT (napravljen: 1994.)

Još jedan miris meni jako važan. Bio mi je rođendan. A ovo je bio poklon od sestrične i bratića. Moj prvi parfem u životu koji je bio novi, cijeli, zapakiran. Kupljen samo za mene. 

Joop: Nuit d'Ete (napravljen: 1990.)

Poklon jednoga dečka iz pretprošlog života. Kako sam voljela ovaj parfem. Podsjeća me na ljetne noći, na zvijezde na nebu. Na ljepotu.

Loris Azzaro: Oh La La (napravljen: 1993.)

Uz ovaj miris sam imala i lijepu plišanu vrećicu za njega. Zpravo nju još imam, držim nakit u njoj. Mirisa više nema, nema, ne mogu mu se sjetiti ni mirisa više.

Laura Biagiotti: Roma, EDT (napravljen: 1988.)

Prvi parfem kojega sam sama kupila. Mislim negdje početkom drugog razreda srednje. Ili krajem prvoga.  Skupljala sam sama novac koji sam dobivala svaki dan za pecivo i onda sam sa obitelji išla u Italiju i tamo u nekoj parfumeriji kupila Romu. Neko najmanje izdanje koje su imali. Nešto 15-20 ml. Nisam imala novaca za veću bočicu. Ma meni je i ova bila kao da imam cijeli svijet na dlanu. Sama sam komunicirala sa trgovkinjom, sama sam izvadila novac i platila. Mama je stajala sa strane i samo gledala. Bila sam si tako važna taj dan. U povratku kući, cijelim putem sam držala bočicu u ruci. I bila sretna.

Oilily (ovi na Pun miris kažu napravljen 2006., tu nešto gadno ne štima, ja sam imala ovu bočicu ili vrlo sličnu ovoj, ali definitivno je to bio Oilily i gotova rasprava)

Ha! HAAA! Našla sam. Oilily parfem je napravljen 1989. i to je bio prvi parfem ikada napravljen za djecu. Barem tako tvrde na službenoj Oilily stranici.

Laura Biagiotti: Laura EDT (napravljen: 1994.)

Ovaj mi je dala cura iz razreda. Ne znam točno zašto. Ostalo mi je u glavi da smo se mijenjale za nešto. Stvarno se ne sjećam. Kada vidim ovaj miris, vidim hodnike svoje gimnazije i klupu u kojoj sam sjedila pod latinskim. Taj predmet je bio prava patnja. Profesor je davao ocjene: a, b, f, dvije trećine, itd. i nitko nije znao do kraja koju ocjenu može očekivati zapravo kao zaključnu. Skoro u pravilu, trojka je za njega bila kao petica. Čini mi se da je mojoj prijateljici jednom zaključio neku dobru ocjenu, veću od tri. Nismo mogle vjerovati. A sjećam se da je jedna koja je imala sve druge predmete ocjenjene čistim peticama, pod latinskim imala zaključenu dvojku. I onda je otišla na hodnik i plakala i plakala. Sjećam se da sam ju gledala. Bila je to dobra cura. Nikada u sukobu s nikim. No, nisam ju posebno žalila. Ti štreberi kojima je učenje bilo sve u životu su mi bili dosadni.

Rochas: Tocade, EDT (napravljen 1994.)

Tocade tada, Tocade sada. Tocade, Tocade, trebala bih ti napisati pjesmu. "Pjevajte nešto ljubavno, klinke svršavaju na to." Hladno pivo. Može i pivo. Hvala!

Benetton: Tribu (napravljen: 1993.)

Najbolji Benetton miris. Bolji i od nekih razvikanih skupljih. Ribizli, ljubičica, jasmin i kamilica. I svašta još na putu prema dolje.

Naf Naf: Une Touche de Naf Naf (napravljen: 1991.)

Ovoga se moja seka često sjeti, pa mi kaže: "Joj, štob ja sad Naf Naf pomirišala!" A ja njoj kažem: "I jab isto... al nema, neeeema."

Byblos: Byblos (dezodorans) (napravljen: 1990.)

Baš imala u ovom spreju. Super mi je lijepa bočica ta bila. S njim sam se mirišala kada sam išla u školu ili se išla na cestu družiti sa susjedima.

Minijature (na njih sam posebno pazila, posebno pažljivo pazila sa pažnjom i posebnom pažljivošću):

Romeo Gigli: G Gigli (napravljen: 1994.)

Ovaj me uništava. Doslovno patim kada vidim ovu fotografiju. Tako mi je blizu, a uopće nije tu. Ja osjetim njegov miris kada razmišljam o njemu. Zaozbiljno. Za stvarno.

Kenzo: Ca Sent Beau (napravljen: 1989.)

Nježan, cvjetni miris.

Kenzo: d'Ete (napravljen: 1992.)

Ne sjećam se mirisa više. Sjećam se da sam voljela ovu bočicu.

Enrico Coveri: Firenze (napravljen: 1993.)

Ni ovoga se ne sjećam kako je mirišao.

Hugo Boss: Hugo Woman (napravljen: 1997.)

Ovaj se može kupiti još. Mislim da sam ga vidjela u Bipi, no uvijek me nešto odbije da ga opet imam.

Chanel: Coco (napravljen: 1989.)

Pravi Coco. Klasika.

Tester:

Thierry Mugler: Angel, EDP (napravljen: 1992.)(slika preuzeta sa freesampleprincess.com)

Već sam pisala o ovome testeru u svome postu Kako kupujem parfeme.. Tester testera. Sjećam se i da je bilo nekih drugih testera na polici, ali zapamtila sam samo ovaj. Angel mi je bio san od mirisa. Nešto novo i nepoznato i uzbudljivo.

Ne moji parfemi, ali mirisi kojima sam imala svakodnevno pristup i nisam se ustručavala upotrebljavati ih :):

Gucci: Accenti, EDT (napravljen: 1995.)

Mama je imala Accenti-ja sedam ili osam bočica u ormaru. Dobra zaliha, jel da? :) Točno znam gdje. U središnjem dijelu ormara u spavaćoj čiji dio je imao staklo na vratima. Gore visoko ih je držala da sestra i ja ne možemo lako do njih. Kao da je nama išta bio problem. Pa mi smo bile kao majmuni. Penjale se na stabla, skakale sa krova garaže kod susjeda (kada sam skočila sa garaže tada sam shvatila da sve ima svoje granice, a moja visinska je bila dosta niže nego sam bila procijenila prije skoka). Super parfem. Ovaj miris mi je obilježio mnoge godine i podsjeća me na dom. Kada pogledam na njegovu bočicu, odmah pomislim na svoju mamu. Odmah. To je to.

Christian Dior: Tendre Poison (napravljen 1994.)

Ovaj je stajao u kupaonici jer mami nije bilo stalo do njega. Ja sam ga voljela koristiti. Stavljala sam ga van prije izlaska vikendom. Tada se nisam puno šminkala. Imala sam korektor za podočnjake, crnu maskaru, crno sjenilo i crni tuš. I uvijač za trepavice. I to je to. Spremna za provod vani. 

PARFEMI- SJEĆANJA II. DIO od 1999. do 2004. (vrijeme studiranja)

* fotografije preuzete sa: fragrantica i pun miris

Benetton: Hot, mislim EDT (napravljen: 1997.) 

Koliko sam samo puta kupila ovaj miris. Jeftin, ne ugrožava bitno studentski džeparac. Vidjela sam ga u trgovini, drugačije mu je sada pakiranje. Ne volim kada rade promjene nikakve na parfemima, ni njihovoj ambalaži. 

Chanel: Allure, EDT (napravljen: 1996.)

Uopće ne mogu opisati riječima kakve imam osjećaje kada pomirišim ovaj miris. Dobila sam ga bila 2000. za rođendan od dečka koji mi je još uvijek dečko :). Sjedili smo u šminkerskom Buldogu kojega nema odavno, bio je u Bogovićevoj i on je izvadio lijepo zapakiran poklon. Sada kada razmišljam, ne znam kako smo uopće bili otišli u taj Buldog, valjda kao svečaniji je trenutak ili nešto tako. Inače smo bili svakodnevno u Potepuhu ili u Domusu kada je bio još na Opatovini (ako je kome uopće više poznato).

Chanel: No5, EDT (ne znam kada je napravljen EDT, a sam miris je iz 1921.)

Ja sam se u ovaj miris zaljubila još u osnovnoj školi. Bila sam peti- šesti osnovne i igrala sam se kod susjede. Bila nas je hrpa kod nje. I u jednom trenutku je izvadila iz ormara baš Chanel pet i hvalila se kako su ga dobili od neke rođakinje iz Australije ili štajaznam. Drugim curama se nije nešto svidio miris, a mene je zablokirao kako mi je bio lijep. Nastavili smo se igrati. Tko šljivi neki parfem za odrasle kada su igračke ispred tebe. Ma mene više ništa nije zanimalo. Ja sam sjela na kauč i gledala u ovu bočicu na ormaru i razmišljala hoću li ja ikada imati toliko sreće da ću ga imati.

2002. sam ga dobila slučajno. Bila sam u posjeti jednoj ženi i ona je na kratko otišla iz dnevnog boravka, a kada se vratila, bočica petice joj je bila u ruci. Pitala me da li ga hoću, da ga je ona dobila na poklon, ali da joj se ni malo ne sviđa. JUUUUU-HUUU-HUUU! Naravno da hoću! Srce mi je htjelo iskočiti od sreće.

Givenchy: Hot Couture, EDT (napravljen: 2000.)

Malina i papar (bolja mi je riječ biber, al' ajd' dobro) umiješani u toplinu i mekoću. Jako sam štedila Hot Couture. I inače sam štedljiva sa parfemima. Imam ih po nekoliko godina (u prosjeku po četiri- pet godina po bočici :o). Kada tekućina dođe do jedne trećine, to je meni kao da su ostale dvije kapi u bočici. Onda tek počinje super štednja.

Carolina Herrera: Carolina, EDT (napravljen: 2003.)

Naranča, ruža, papar, mošus. 

Chopard: Madness, EDP (napravljen: 2001.)

Da barem naletim opet na ovaj miris. Odmah kupujem. Hibiskus, ruža, BIBER, liči, citrusi. Ovaj stvarno nije normalan. Koja sramota za reći, ali uz Hot, ovo je jedini parfem koji sam si sama kupila u periodu od 1999. do 2004. Tek od kada sam počela raditi, počela sam si i sama kupovati parfeme. Bolje da nisam :) jer nemam mjere.

Chanel: Coco Mademoiselle, EDT (napravljen: 2002.)

E ovaj EDT je takva nenametljivost. Možeš s njim i u školu i na faks i na posao i na piće i u crkvu i drpat se s dečkom. Nije čudo da je Coco gospođica toliko popularna. I sada ga imam. Ali u EDP verziji koju treba ipak malo opreznije dozirati.

Dolce&Gabbana: Light Blue, EDT (napravljen: 2001.)

Idem ja na razgovor za diplomsku radnju (izabrala Salmonelu :D). Teta mi je bila mentorica. Dođem u njezin ured. Završimo službeni dio. Ona odlazi do svoga ormara i otvara vrata, a ono puna polica parfema. Neotvorenih. Dala mi je ovaj. Meni je bilo neugodno. Pa kao: "Pa zašto mi daješ? Pa neću." Pa ovo- ono. Pa uzela.

Bvlgari: The Vert, EDCologne (napravljen: 1992.)

Kako sam dobila ovaj parfem? Pročitati tekst ispod Light Blue.

Vivienne Westwood: Boudoir, EDP (napravljen: 1998.)

Završetak jednog dijela moga života i početak novoga. Dobila sam ga za diplomu kao poklon. Sjedili smo u Portalu u Tkalčićevoj. Vani je bio lijep dan. Gledala sam kroz prozor. Preko puta tamo kod stepenica koje vode na Opatovinu (kod kafića Oliver Twist) stajala su dva automobila. Oba crvene karmin boje. Jedan iza drugoga. Jedan je bio neki fićo, a drugi neki ogromni džip tipa auto. Oba stara. Bili su mi ti auti tako smiješni jedan pokraj drugoga. Mrvica i div, a oba se crvene.

TRAKICE ZA KOSU

Volim mašnice za kosu. Imam ih tri u obliku kopči. Crnu, ljubičastu i crvenu.

Došlo mi je prije nekog vremena da krenem u potragu za još mašnica. Kada sam se šetala po trgovinama uhvatila me neka prokletost i škrtost i nije mi se dalo dati ni 30 kn za novu mašnicu. Jer nisam htjela samo jednu. Htjela sam ih puno odjednom. Sinula mi je ideja za trakicama. Ionako, kada sam gledala stare filmove uvijek mi je bilo tako simpatično i lijepo vidjeti satensku trakicu u kosi glumice. Najčešće su ih nosile djevojčice, no u nekim filmovima sam vidjela da su ih umetale u kosu i djevojke. Jesam li ja sa 33 godine djevojka ili žena?

Brigitte Bardot

E pa, otišla sam u Namu i izmorila tamo jadnu tetu- prodavačicu izborom od trideset i nešto trakica. Platila sam ih nekih 37 kn, mislim. Mogu se kupili u odjelu gdje prodaju dugmad, konce i opremu za šivanje. Baš sam zadovoljna. Volim ih nositi. Dala sam i sestri nekoliko. Ona ima jako kratku, plavu kosu i preslatko joj stoje. 

bobbyglam.com

Trakice za kosu se mogu nositi u svim situacijama, ovisno kako se kombiniraju. Čak i na posao, ako se trakica recimo crna trakica zaveže ležerno u niski konjski rep (tko ima dugačku kosu). 

Zooey Deschanel (dailymail.co.uk)

Ja ih čak nosim i uz plišanu trenirku. Imam sivu i onda stavim u kosu i sivu trakicu. 

Nina Ricci Show, 2013.

Trakice se mogu i uplesti u kosu, u pletenicu, mogu biti i kao traka za kosu, u visokom repu, mogu se staviti sa strane na kosu kao simpa- nevina mašnica,.. Kako god, imam osjećaj kada stavim satensku trakicu u kosu da svijet postane radosnije mjesto. Ja sam samo djevojčica u crvenim, gumenim čizmama koja traži kakvu lokvu vode na cesti kako bih svom snagom skočila u nju i zaprskala se i smijala. I smijala. I smijala. I odraslost bi se izbrisala. I sve tmurne boje stvarnosti.

The National: Slow Show

IZBOR PJESME: BIJAH JEDNOM JEDAN LUĐAK (IVAN SLAMNIG)

Bijah jednom jedan luđak,

na dnu ulice mi kuća.

Imao sam mali dućan.

Prodavao sam žute knjige

ružičastim djevojkama.

Ali jednog modrog dana

nesta mojega dućana,

izgori mi, rastopi se.

Mislim, pitam druge ljude

mora tako da li bude?

Drugi ljudi pametni su,

ne brinu se za te stvari.

MOJE PUTOVANJE KROZ SLIKARSTVO

Impresionizam u slikarstvu je otvorio vrata modernijem shvaćanju umjetnosti.

Umjetnost polako postaje samoj sebi svrha (moj dojam). 

Napokon umjetnost počinje dolaziti iz srca, od srca, a ne po narudžbi iz nečijeg novčanika. Novac dolazi tek poslije. Možda..

Po meni se još nekoliko takvih skokova dogodilo i ranije- nizozemski umjetnici su u renesansi počeli miješati pigment sa uljem, te zahvaljujući sporosušećim uljanim bojama, za razliku od jajčanih, razvijaju se drugačije slike, drugačijih motiva. Slikari su mogli mjesecima raditi i detaljizirati na slici. Također se priklanjaju motivima svakodnevnog života. Uljene boje, također daju jedan drugačiji ton slici, a on je oplođen svjetlošću. Prikazivanje svjetla na slici napokon se moglo perfekcionistički prikazati. 

Jan van Eyck: Portret Arnolfinijevih, 1434., ulje na hrastovini

Još jedan veliki skok u slikarstvu, po meni (napominjem da ja nisam nikakav stručnjak ni povjesničar umjetnosti) se dogodio u kasnoj renesansi i razbuktao se u baroku- zračna perspektiva. Smatra se da je otac zračne perspektive multitalent Leonardo da Vinci. Što su predmeti, ljudi, okoliš dalji, oni postaju mekši, prozračniji, naprosto realno izgledaju udaljeniji. Zapravo je to nadogradnja geometrijske perspektive poznate od nešto prije koja je definirana jednostavno- što su predmeti udaljeniji djelovati će manje i tako tamo daleko, daleko, nestati u jednoj točki (čak mi ovo zazvučalo romantično :)).

Leonardo da Vinci: Sveti Ivan u divljini, 1510.- 1515., ulje na ploči

No u devetnaestom stoljeću nastaje prava revolucija u slikarstvu. Slikarstvo stvara temelje za početak prave kreacije i do sredine dvadesetoga stoljeća razviti će se puno slikarskih smjerova, a svaki od njih će biti iznimno kreativan. Po mom skromnom mišljenu, ono što se događalo u umjetnosti zadnjih dvadesetak godina je stagnacija. Kako da se ugledamo na Damiena Hirsta i njegove točkice i morskog psa u formaldehidu, njegovu isforsiranu popularnost od strane jednog vrlo moćnog mecene. Sve to šokantno, drugačije što se događa u našem dobu, već se dogodilo prije, ranije u dvadesetom stoljeću. Ako je ikome poznato, neka se samo osvrne na akcionizam šezdesetih godina prošloga stoljeća kada su konzervirali fekalije, kada su se premazivali krvlju i smišljali svakava prljava smeđa, siva čudesa i instalacije. To je bilo vrijeme nove revolucije. Od tada se događa tek recikliranje, tek ponešto nadograđivanje i preserancija. Uz časne iznimke. No iskreno zar su Gilbert and George baš tako originalni? Stvarno?

Jackson Pollock: Ritam jeseni, 1950.

Ono stvarno ludo što se događalo u umjetnosti dogodilo se od kraja devetnaestoga stoljeća do sedamsedetih godina prošloga stoljeća. Čekam i živim da vidim novo doba umjetnosti. No ni sama ne znam ima li nade. Ima jedna umjetnica austrijska čini mi se, koja je izazivala senzaciju prije nekih ne znam koliko godina, nedavno, ne znam joj više ime, koja je na svojoj izložbi slikala slike svojom menstrualnom krvlju. Šokantno? Gadljivo? Razočaravajuće. Ništa novo. NIŠTA NOVO. Hoću jako neki pomak. Ni sama ga nisam sposobna napraviti. No tko sam ja? Nitko. Tek mali amaterski zaljubljenik u slikarstvo koji nije imao dovoljno koncentracije naučiti ni osnovne crtačke tehnike. No, to je moj problem. Lijenost upravlja mojim životom. I glupi bunt protiv pravila. I ipak lijenost, ako sve zbrojim i oduzmem. Ja čekam nove ljude da zavladaju. Gledam u umjetnost, a tamo negdje sprema se možda pravi rat. Kako su ratovi djelovali na umjetnost tokom povijesti?

Velika i stvarno opsežna tema za koju ja nemam kapaciteta trenutno.

No da se vratim u jedno sretnije doba..

Druga polovica je devetnaestoga stoljeća. I sam kraj.

Industrija se razvija. Žene počinju raditi. Zarađivanje donosi novu svijest i snagu za borbu za prava kakva imaju i muškarci. U Americi se grade prvi neboderi zahvaljujući čeličnim konstrukcijama. 

U Meksiku jedan muškarac upoznaje jednu ženu- uskoro će se roditi kraljica nepretencioznog slikarstva- Frida Kahlo.

Društveno- ekonomske promjene su nezaustavljive. Big bang ima svoju mini reprizu na Zemlji.

Frida Kahlo i mala ja, skoro sam se rasplakala; jesam zapravo (MoMA, NYC)

Moj naklon kraljici Fridi; prije nekoliko godina za potrebe jednog fora tuluma

Pariz.

Samo biti u Parizu u to vrijeme, to je bio san mnogih umjetnika. Nekima je san postao zbilja i spoznali su surovost i teško preživljavanje lutajući ulicama Montmartrea. No imali su priliku živjeti svoju umjetnost, osloboditi ju svih lanaca uštogljenoga, elitističkoga, suhoparnoga, neinventivnog i već pomalo dosadnoga načina slikanja. 

Impresionisti.

Oslodođeni, mladi, nezavezani pravilima, "novi" slikari plešu po platnu ostavljajući pečate trenutnog raspoloženja. Izlaze iz svojih studija, stanova, lutaju po prirodi, krajolicima tražeći svoje motive. Oni slikaju vani. Senzacija. Monet, Degas, Renoir i Pissarro provode malu revoluciju, ljute i izazivaju čak i sprdnju svojom prvom izložbom. Salonisti, priznati ljudi slikarstva toga doba ih naprosto ismijavaju. .. no tko njih uopće više pamti, počela je nezustavljiva bujica u izražavanju kreativnosti. 

Claude Monet: Impresija, 1872., ulje na platnu (mislim da je sa ovom sve počelo)

Od svih njih Degas mi je najklasičniji, crtački savršen, no on mi je i najmračniji. Ne znam što bih s njim, doživjela sam ga svećenički, činovnički. Kao nekoga tko se pokazuje savršen izvana, a unutar sebe patnički pokušava nahraniti svoje demone i to detaljima. Sitničavošću. A tako bi htio biti prljav i perverzan. Tako bi malo sado- mazo sa mladim i premladim djevojkama. Tako sam ga ja doživjela. To je fikcija izvučena iz mojih misli. Perfekcionist opsjednut balerinama, opsjednut sa tehničkom savršenoću slike.... skroz na skroz mi je Degas sumnjiv, preuredan je da bi bio posve iskren i stvaran.

Edgar Degas: neke balerine štajaznam, 1872., ulje na platnu

A u to doba, negdje u svijetu, ne tako daleko, rađaju se ratnici protiv vlastitih sjena- Modigliani plače u nekoj kolijevci. Koliko će mu život biti kratak, a koliko buran, ali uspjeti će napraviti pravi bum u svijetu slikarstva.

Amedeo Modigliani i nenašminkana ja; baš dobro, jer mi tako oči bolje pašu uz njegovu dragu (MoMA, NYC)

Otvara se i Moulin Rouge. Puno puta sam razmišljala o njegovom najpoznatijem stanaru Toulouse- Lautrecu. Šepavi mali čovjek koji, ako se dobro sjećam što sam pročitala davno, doživio nesreću u djetinjstvu koja je tako zaključano nenadogradivo obilježila njegovo tijelo. Bio je tako dobar slikar, lagane ruke, najčešće je slikao na kartonima... zanima me je li imao mnogo žena u svome krevetu.. sigurna sam da jest. Možda je on njima bio kao neka utjeha, uvijek tamo...
Završiti ću sada. Dosta bi bilo.

Moulin Rouge, Pariz

Henri de Toulouse- Lautrec: Le Toilette, 1889., ulje na kartonu 

*Isprike ako ima kakvih netočnosti, ništa nisam provjeravala, sve sam pisala što sam od prije upamtila i pod utjecajem svoje mašte (i pod laganim utjecajem Chivas Regal- aged 18 years :o :D)