Wednesday 28 May 2014

GUERLAIN: MITSOUKO EDP



Toliko toga ima o parfemu Mitsouko. Priča. Stvarnih i izmišljenih. Najdraži parfem Jean Harlow,  nosila ga je Ingrid Bergman, navodno ga je voljela i Anais Nin. Vežu se za njega i neke drame, samoubojstvo i filmsko razbijanje bočice parfema od strane Severine (Catherine Denueve) od pod kupaonice u kultnom filmu Belle de Jour Luisa Bunuela iz 1967.  
Ali šta je da je. Ovo je je stvarno izvanredan miris. Kada sam prvi puta pomirišala Mitsouko, trebalo mi je nekoliko sekundi da prodišem. Od diskretnog uzbuđenja. Ali kada ovaj miris nanesem na odjeću, pa ga osjetim dok se krećem, e tada me osvaja posebno, tada mu se baš divim. A koliko tek traje. Nevjerojatno je postojan. I širi se. Tako se lijepo širi.

Reklama za Mitsouko iz 1967.


Reklama za Mitsouko iz osamdesetih

Ne bih rekla da je ovo moderan miris. Zapravo, po današnjim ukusima masa sigurno nije. I tko ga nije probao, ne bih savjetovala kupnju bez probe. Iako ga ja jesam tako kupila. No, u mom mozgu je  po tom pitanju nešto skrenuto definitivno. Svi koji istinski vole istraživati povijest parfema i koji drže da postoje parfemi koji pripadaju sferi umjetnosti ne bi trebali zaobići Mitsouko. Vjerojatno postoje mnogi kojima se ne bi ni svidio, ali pomirišati ga i posvetiti mu trenutak, svakako bi bila moja preporuka.


Savršeno izbalansiran. Tako dobro urađena kompozicija.
U gornjim notama chypre arome, u bazi mahovina. Čitala sam da je je prirodna mahovina u parfemima zabranjena jer sadrži alergen, pa sada u mirisima osjetimo njenu sintetičku izvedenicu.
Mitsouko je miris za žene, ali ja bih ga bez problema preporučila i muškarcima.


Mitsouko je napravljen 1919. godine. Prije 95 godina. Parfumer: Jacques Guerlain. Dizajn bočice: Baccarat. Ovaj dizajn bočice napravljen je zapravo 1912. za parfem L'Heure Bleue i ova dva parfema ju dijele. Bočica je napravljena u secesijskom stilu koji je meni osobno drag i u arhitekturi, produkt dizajnu, slikarstvu, izradi nakita. Ma volim secesiju. Čep bočice je posebno zanimljiv. U obliku je obrnutog srca.
Reizdanje mirisa koje ja imam: 2013. godina; parfumer i trenutna glava kuće Guerlain: Thierry Wasser. Ovaj parfem nisam vidjela u Hrvatskoj, no to ne znači da ga nema, samo ja nemam tu informaciju. U Engleskoj je ova moja verzija Eau de Parfum od 75 ml 78 funti (730 kn).


Inspiracija za parfem je bila tada popularna novela u kojoj se odvija nesretna ljubavna priča Mitsouko i dvojice muškaraca; njezinog muža japanskoga admirala i britanskog oficira.
Navodno je prvotna misao guerlainovaca bila da Mitsouko bude namjenjen ženama smeđe kose, a L'Heure Bleue plavokosim ženama. Kako zgodno. L'Heure Bleue na žalost nemam, no vidjela sam da ga isto ima za kupiti i ne moram ni reći da ga želim imati.


Prema Guerlainu Mitsouko je prvi voćni chypre parfem izašao u parfemskom svijetu (sintetička aroma breskve- aldehid C14).
Sastojci: aldehidi, jasmin, bergamot, jorgovan, ruža, iris, pačuli, vetiver, ambergris, mošus, mahovina, vanilija (izvor: monsieur-guerlain.com).
Ja u Mitsouko ne osjetim cvijeće, a ni vaniliju. 



Iako ja ovaj parfem jako volim, mogu shvatiti zašto ga nekima nije drag. Čitala sam mnogo komentara. Pa htjela bih, ako je to nekome korisno, jer svi ljudi nemaju isti ukus, a u recenzijama se čita uglavnom samo jedna strana, napomenuti zašto ga neki i ne vole. Kažu da je star, da miriši za ne današnje vrijeme, da je prejak, pretenciozan, zamoran, umjetan.



A što ja kažem..
Korica od naranče ostavljena pokraj izvora topline, svježi limun, breskva, pa klinčići i malo cimeta, drvenaste note, a i zelenih nešto. Vetiver. I samo crtica pudera. Nije ovo opor miris, ja bih čak rekla da je meni i lagan za nositi ga. Oštar je, ali opet na jedan decentan, nježni način. Stvoren za izlazak na finu večeru, za kazalište, za lijepu šetnju u jednostavnoj i elegantnoj haljini. Za šetnju u gradu, ali među drvećem. Možda za proći ulicama Gornjeg grada i spustiti se do centra uspinjačom, pa otići na čašu finog bijelog vina. Skupoga. Zamišljam ga na inteligentnoj i pametnoj ženi. Koja je samouvjerena, ali samozatajna. Koja nikada ne priča glasno, ali dok govori, govori jasno. 
Mitsouko je zavodljiv miris, privlačan, no na jedan posve damski način. 
Težak, ali ne pretežak, neobično lijep, čist, transparentan, elegantan, klasičan, bezvremenski miris.
I baš sam sretna što ga imam.




Saturday 24 May 2014

O UMJETNOSTI



Što je to uspješna umjetnost?  
Umjetničko djelo koje pomiče granice.
Umjetničko djelo isijava energijom nadahnutosti.
Umjetničko djelo je dobro ostvarena IDEJA.
Umjetničko djelo izaziva razne osjećaje.
Umjetničko djelo šokira.
Umjetničko djelo je plod neusiljene kreativnosti.
Umjetničko djelo se ne zaboravlja lako.
Umjetničko djelo nas navodi na maštanje.
Umjetničko djelo nije omeđeno jednom pričom.
Umjetničko djelo je uhvaćeni trenutak nečije genijalnosti.
Umjetničko djelo je stabilna vrijednost kroz vrijeme.
Umjetničko djelo je inovativno.
Umjetničko djelo se u nas intimno uvlači.
Umjetničko djelo ruši tabue.
Umjetničko djelo smiruje i daje nam nadu.
Umjetničko djelo stvara doživljaj lijepoga.
Umjetničko djelo zbunjuje i stvara osjećaj nemira.
Umjetničko djelo inspirira.


JOŠ MALO MISLI O UMJETNOSTI
U današnje doba, tržište umjetninama je zasićeno. Hiperprodukcija. Drugi je problem (ali je i prednost, ovisi), što je svijet puno povezaniji, informacije se puno brže šire nego u prošlosti i samim time se povećava konkurentnost. Prije sto godina naslikate predivnu sliku i vi ste u svojoj lokalnoj zajednici nenadmašni. Sada vrlo lako pretražujemo tko što radi, kako dobro, imamo privilegiju da možemo biti kritičniji nego prije. Na površinu izbijaju imena onih koji se stvarno i ističu u moru sličnih, i po kvaliteti i izričaju, ali svakako i u pravilu onih koji uz umjetničku sposobnost posjeduju i onu poslovnu, posve prizemnu kategoriju. Znati se reklamirati, znati se povezati sa pravim ljudima, organizacijama, na kraju- imati sreće da uopće to možete. Biti uspješan umjetnik, u širem smislu, znači na žalost tu sveobuhvatnost i onoga lijepoga i "prljavoga". 


George Romney: Emma Hart as Circe (Lady Emma Hamilton) c. 1782, ulje na platnu (Tate Britain, London)

Ako ne postoje oči koje će ju gledati, ako ne postoji novac koji će joj omogućiti putovanje, ako stoji u nekom podrumu prekrivena plahtom, postoji li ona? Postoji li više od one umjetnosti koja se i rodila i umrla, sve u mislima samo? 
Da li je kvalitetna ta zaboravljena sličica pod plahtom? Ne znam, ne vidim ju. Da bi se nešto ocijenilo kao kvalitetno, netko to treba tako ustvrditi i usporediti. Potrebni su ljudi da ju označe uspješnom, a njezinom stvaraocu omoguće prestiž i neku lovu za nove uspjehe. 
Umjetnosti treba povratna informacija. Ona tek oživi energijom promatrača. Ako ju se ne gleda, ona spava. Miruje. No moja je nada- da i takva i dalje postoji. Samo je na čekanju.




* Update 25.5.2014.
Jebemu pretjerala sam bila s ovim krupnim slovima, sljedeći post će biti vizualno prihvatljiviji. Isprike!




Tuesday 20 May 2014

IZBOR PJESME: TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE (VESNA PARUN)





Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.

I budi blaga njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom će biti ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriši cvijeće koje ja zalijevah
svojim suzama.

Ja ne dočekah najljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi 
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!






Sunday 11 May 2014

CREED: VIRGIN ISLAND WATER EDP



Creed: Virgin Island Water je stvarno bio ugodno iznenađenje kada sam ga probala prvi puta. Ovo je pravi ljetni parfem koji najbolje živi na suncu. Kao i neki drugi Creed mirisi i ovaj je lagan i nenametljiv. Zanimljiva kombinacija kokosa i citrusa čini mi ga posebnim. Svjež je, pogotovo na samom početku, a kako vrijeme prolazi, postaje sve topliji. I iako bih ga označila diskretnijim mirisom, na mojoj koži je i dugotrajan. Provjereno osam- devet sati u svim svojim fazama.  


Creed parfemi pripadaju staroj parfumerskoj kući, jednoj od najstarijih na svijetu. Utemeljena je 1760. godine u Londonu. Oni traju već preko 250 godina. I imaju stvarno divnih mirisa. Meni se više sviđaju njihovi laganiji mirisi i nekako sam se njima posvetila kroz njihovu kuću. Virgin Island Water je miris i za žene i muškarce. Neki dan sam bila u parfumeriji. Kupila sam si jedan prekrasan parfem o kojemu ću, nadam se, pisati tu jednom- HdP: Moulin Rouge 1889. I tako ja razgovaram sa prodavačicom i pričamo o Creedu malo i ona kaže kako se uvijek čudi kada muškarac za sebe kupi Virgin Island Water. Jer je kao ženskastiji. Pa je, malo više vuče prema ženskom dijelu publike, no ja ga itekako mogu vidjeti i na muškarcu. Zašto ne. Ako muškarci diljem svijeta luduju za A*men-om od Muglera, zašto ne bi nosili i bilo koji drugi onda. Ja imam A*men i meni je on ženski. Zašto onda nekom muškarcu ne bi bio Mitsouko muški.


Virgin Island Water EDP je izašao na tržište 2007. Inspiriran je putovanjima po karipskim otocima. Napravili su ga Olivier Creed (šesta generacija) i njegov, čini mi se, sin Erwin Creed (sedma generacija). Dolazi u količinama od 120 ml (180 funti), 75 ml (150 funti) i 30 ml (90 funti). Ima ga kupiti i u Hrvatskoj, ali ne znam kolika mu je cijena. Pretpostavljam da je slična ovima koje sam spomenula, preračunato u kune. Moja bočica, ova na fotografijama, je od 75 ml. 


Miris dolazi u decentnoj staklenoj bočici, nenametljivog dizajna. Mehanizam od spreja mi je posebno drag na toj bočici. Jer kada pritisnem taj sprej, miris tako ravnomjerno i praškasto izlazi iz njega, široko i ujednačeno. 


Bio je to sunčani ljetni dan. Još je uvijek jako toplo. Njih dvoje su se nakon dana punog mora vratili u svoj apartman, odmorili se, otuširali i stavili Virgin Island Water. Ljetuju u luksuznom ljetovalištu negdje na francuskoj obali. Imaju svoj apartman u velikoj bijeloj zgradi. Uređen je minimalistički. Pas trčkara prostorom. Pas zlatne dlake. Stan ima jednu veliku spavaću sobu i kupaonicu koja je od sobe ograđena samo staklom. Dnevni boravak i vrlo mala kuhinja su prozračni. Jednostavni. Tek tri slike suvremene umjetnosti velikog formata na zidu, veliki trosjed crne boje i pokraj njega Le Corbusier ležaljka. Dok sam vam ovo opisivala, naš par je spreman za izlazak. On je obukao bež lagane hlače, malo zavrnute tako da mu se vide gležnjevi i bež mokasine. Bijelu košulju i svijetlo plavu vesticu. Ona, ne vidim dobro što je obukla. Nešto svijetlo i ležerno. Nije se našminkala, samo je stavila labelo na usne i raspustila kosu. Zovu psa i izlaze iz apartmana. Idu u šetnju pustom pješčanom plažom, pa će poslije sjesti negdje nešto pojesti usput uz čašu vina. Danas im je takav dan. Sutra će se razvaliti u nekom klubu, uz neki drugi miris, neku drugu odjeću, imati drugačiju energiju. Ali to je već neka druga priča. Ova priča pripada Virgin Island Water danu. 


Virgin Island Water je jako kvalitetan miris što ne čudi jer Creed koristi samo najkvalitetnije materijale za svoje kreacije. Tropski miris pun kokosa. Ali finog kokosa. Tako prirodno miriši. Miris je slatkast, no u ravnoteži ga drže citrusne note. S tim dijelom, moram opet spomenuti, sam oduševljena. Kao da su spojili dvije krajnosti i ispalo je tako dobro to. Osjetim limetu, limun, đumbir,  nešto drvenasto, ali ne znam to bolje opisati. I kokos, kokos, kokos. Takav mu je početak. Kako vrijeme prolazi ovi iskričavi tonovi se smiruju, a počinje neka puderastija, malo kremastija faza mirisa, osjetim i slanoću (možda je more :)?), dok pri samom kraju ostaje vrlo decentan i ugodan trag mekoće. Tako svjež, pozitivan miris. Za dobro raspoloženje. Možda je i seksi. Mogao bi biti. Zašto ne.

Izvor Fragrantica- note: bijeli bergamot, limeta sa Jamajke, sicilijanska mandarina, kokos, indijski jasmin, hibiskus, ylang-ylang, đumbir, šećerna trska, mošus, bijeli rum.





Tuesday 6 May 2014

REKLAME IZ OSAMDESETIH IZ MAGAZINA START



Magazin Start. Iz Zagreba. Izdavač: Vjesnik. Izlazio sedamdesetih, osamdesetih, sve do početka devedesetih.

Prostor Jugoslavije.
SFRJ 
Koliko dugo nisam čula, ni pročitala ovu kraticu. 
SOCIJALISTIČKA FEDERATIVNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA
Jel..

Start je bio časopis za muškarce. Malo golotinje sa mjerom, malo politike, malo kulture, malo filozofije, humora, dvije- tri reklame, koja recenzija i tako. 
Fotografije sam skenirala. Šta se tu može. Skener mi je bio bliže nego fotoaparat kada sam dobila inspiraciju za ovaj post. 
START, 25.09.1982., broj: 357;

Ma, što ću više pisati.. Evo nekoliko reklama iz osamdesetih. Izdvojene su iz četiri broja Starta. Meni je to tako zanimljivo, gledati što je bilo prije aktualno i uspoređivati sa sadašnjim trendovima. U svemu. Ne mislim samo na modu. 

START, 25.09.1982., broj: 357;

START, 22.10.1983., broj: 385;

START, 24.08.1985., broj: 433;

START, 24.08.1985., broj: 433;

START, 24.08.1985., broj: 433;

START, 1.11.1986., broj: 464;

START, 1.11.1986., broj: 464;

START, 1.11.1986., broj: 464;

START, 1.11.1986., broj: 464;

START, 1.11.1986., broj: 464;


I za kraj malo ravnoteže onim sisama sa naslovnice. Rambo. Iz broja 433. Novinar Danijel Grgić piše ovako:
RAMBO: AMERIČKI STROJ ZA UBIJANJE. Najava recenzije filma- Rambo II. Kaže: ".. u samo šest tjedana prikazivanja u SAD-u dospio je na osmo mjesto najgledanijih filmova u povijesti kinematografije."
Koliko je vremena, života i "najgledanijih filmova u povijesti kinematografije" prošlo od ove vijesti iz 1985.
START, 24.08.1985., broj: 433;

Aj zdravo za sada!





Thursday 1 May 2014

SERGE LUTENS: CHERGUI EDP



Chergui je pustinjski, vrući vjetar u Maroku koji dolazi iz Sahare. Mene riječ "chergui" asocira i na čerge. Vidim šatorske, nomadske zajednice kako prolaze pustinjom. Mimoilaze se dvije, a da ne zastanu. Ali ljudi kimnu glavom jedni drugima, oni su ista sorta. Miris Cherguia omata ih poput plašta. I jedne i druge. Sjedinjuje ih sa paklenim suncem. A kada počnu pustinjske oluje, zgure se jedni uz druge, prekriju plahtama, uđu u svoje putujuće nastambe. Pijesak neumoljivo bjesni u vrtlozima prolazeći kroz sve zaštite. Moraju i oči stisnuti i prekriti lice rukama. Prošlo je. Otišao je. Sada mogu nastaviti svoj put dalje. A gdje oni idu? Pa stvarno ne znam. Oni se vole kretati. Vole biti neprizemljeni. Miris Cherguia ih prati. Njega vjetrovite oluje ne mogu sprati i odnijeti dalje. Jer Chergui su oni sami, skroz dok su u lutnji. Chergui je lutanje. Teško, slatkasto, opojno i zerce prljavo lutanje.


Moj doživljaj ovoga mirisa i drugih mirisa se mijenja sa vremenom. Pogotovo sezonski. No nije mi primjenjivo to na sve parfeme. 
Chergui sam dobila za poklon za prošli Božić. Oduševio me miris. Jako mi je odgovarao. Neki dan sam se išla s njim namirišati i skužila sam da mi u ovome trenutku, u ovo vrijeme ne odgovara. Proljeće je. Ljeto dolazi. Chergui je za mene savršeni zimski parfem. Tad je posve jasan. Sada za toplijeg vremena mi je sav zbrčkan.


Malo o pakiranju. Serge Lutens bočice su mi stvarno prekrasne. I ove i one druge kojih nema baš u trgovinama, koliko sam skužila. One oblastije. Ova moja je, ma baš po mom ukusu. Volim ju držati u ruci. Jako tanka i visoka, vrlo jednostavna. Ne znam hoću li se sada dobro izraziti, ali ja bih rekla da je antički elegantna. Bočica dolazi u pakiranju sa čepom i tako se tekućina može koristiti kao splash. No kome je to nepraktično, u kutiji se nalazi i ovaj desno na slici nastavak za sprej nanošenje, pa se on može staviti umjesto čepa.


Chergui je super parfem. Opojan, potežak, orijentalan. Dim, med, ambra, kao i malo tamjana, ne znam, ali osjećam u naletima i mekoću u njemu. U nekom postotku je i kremast. No samo malo. I puderast je. Slatkast s jedne strane, no opor s druge. I gorak je. I suh. Da, suh je. 
Sastojci su zapravo u njemu prema Fragrantici: list duhana, med, iris, sandalovina, ambra, mošus, tamjan, ruža i sijeno. 

Chergui je dugotrajan na koži, no ima ih i izdržljivijih u mojoj kolekciji. Aura mu je ok, dobra. Širi se u nekom intimnom prostoru bez problema. Je težak i jak miris, ali nije zagušljiv toliko koliko bi se moglo naslutiti iz njegovog opisa. Cijena za 50 ml je nekih 650 kn. Ne znam točno. Ali znam da ga ima za kupiti i u Hrvatskoj.