MOJ IZBOR PARFEMA ZA DAMU RAZBOJNICU U BIJELOM

Jer ništa drugo nije, nego ono što jest. Ako je poštena, onda mora biti malo mutna. Ako je __(dopuna po želji)__, ne smije biti __(ne dopuna i nije po želji jer ona može što god joj se hoće)__. Kakva god bila, ja ću po svojoj mladenki, koja nije više tako ni mlada, razmazati kapljice ovih mirisa. Ili nekih drugih. No, sada ovih.

Ralph Lauren, fotografija: Mario Testino za Vogue(?), detalj 

Za ovaj post me inspiriralo vjenčanje na kojemu sam bila neki dan. Dok sam sjedila u dvorani i promatrala mladenku počela sam razmišljati o parfemima koji mi idu uz vjenčanice. Onda sam zakoplicirala jer postoji toliko i različitih vjenčanica, odnosno odabira koje bi općenito moja imaginarna mladenka mogla obući, pa samim time širi se i izbor parfema. Ipak sam se odlučila za tradicionalniji pristup. Ne odjeći, nego mirisu. Slijedim trag cvijeća.

Na žalost nemam od svih odabranih parfema bočice, neki su u testerima. Nema veze. Jednostavnije za nositi u maloj torbici. Ili u grudnjaku!? Štaaaa? S kim ja pričam? Možda bi u grudnjaku previše žuljao tester. Ali baš sam se sjetila, bilo bi ga zgodno ugurati u onaj "pretinac" gdje idu jastučići, ona pojačanja.. za njih dvije.. E pa onda stanu i dva testera? Samo.. Odlutala sam i zalutala opet. Prava ona možda ne nosi grudnjak. A možda nosi? A možda ne? Da? Ne? DANE i NEDA zaljubljeni par, la-la-lala, voljeli se ljubili cijelu noć i daaaan?!

Houbigant: Quelques Fleurs l'Original

1913., reizdanje 1985.

cvjetni buket nad buketima u kojemu ne raspoznajem ni jedan pojedinačni sastojak, ali miriši prekrasno očaravajuće, zeleno i cvjetno sa trunčicom pudera

Puredistance: Puredistance I

Puredistance: Antonia

stvarno luksuzni parfemi; elegantni, jednostavni, ženstveni, nenametljivi

Puredistance I- jasmin, ambra, magnolija, mošus, ruža,..

Antonia- jasmin, korjen irisa, bršljan, ylang-ylang,..

Amouage: Honour Woman

2011.

jasmin, gardenija, tuberoza, karanfil, đurđice, ambra, vetiver, tamjan,..

Robert Piguet: Douglas Hannant

2011.

ako je Fracas za noć, grijeh i neprikriveno zavođenje, onda je Douglas Hannant za glumljenje nevinosti pred nekim oltarom; malo je jači miris od ostalih koje sam ovdje izabrala, kremasta tuberoza pripitomljena iz Fracasa ipak nije toliko nježna i naivna za potpunu bjelinu;

tuberoza, mošus, jasmin, kruška, sandalovina, cvijet naranče,..

Byredo: La Tulipe

čistoća, čistoća, čistoća

cvijeće, cvijeće, sreća

svježina, poletnost, radost

možda novo proljeće u bijelom?

prihvaćate li Miss?

PEARL JAM- TRST, ITALIJA 22.06.2014.

Počela je europska turneja Pearl Jam-a.
Jučer sam sa prijateljima išla u Trst na njihov koncert. Kao i svaki do sada i ovaj je bio odličan. Uživala sam.

Kao i svaki njihov koncert i ovaj je pratio posebno napravljen poster kojega su napravili AmesBros.

AmesBros za Pearl Jam, Trst 2014.

Set lista jučerašnjeg koncerta:

preuzeto: Pearl Jam (Twitter)

AAAAAAAHH! Možda ova snimka sa YT-a nije savršena, no oni jesu bili savršeni. 

S-A-V-R-Š-E-N-I.

TANGO TANGO TANGO

Tango.

Išla sam učiti plesati tango samo godinu dana. To nije dovoljno. Nikako nije. Već sam previše toga zaboravila da bih mogla nešto o njemu napisati iz glave. Zato ni sada neću pisati i istraživati o samoj povijesti, ni tehnici plesa. Skoro sam napisala- svijeta! :) Ja sam htjela napisati riječ dvije o OSJEĆAJU. O onim dubinama kojih se tango dotakne. 

"Stoj uspravno, ti si stup ravnoteže." Zapravo, napravi vertikalu da sve ono što si u sebi negdje zaključao, i bolno i sretno proključa tim stupom i napravi fontanu emocija u čiju se vodu poslije još vratiš kada se spektakl završi kako bi se bešumno utopio u njoj. Nema riječi, samo stisak, zagrljaj, toplina. Zaštita. Ali i otuđenost i samoća. Dva tijela, jedno vodi, drugo prati. Dok jedno budno pazi, drugo se može izgubiti zatvorenih očiju u sebi, njemu, beskraju ili glazbi. Kroz zvuke tada prolazimo, a oni nas nose u sebi. Kao majka dijete. Tako to može biti.

Promatrajući ljude kako plešu tango djeluju mi ranjivo, ogoljeno, intimno, sjenovito i daleko. Sve je to tako kompleksno. Stvar je u osjećaju. Tango je život. U tome je problem. Život koji se hrani životom. I to je strašno, ali tako privlačno. Ili bolje, sa malom promjenom smjera- u tangu ima nečega tako strašno privlačnoga. Ne mogu ga se otarasiti. Nikako. Zamislite! A jedva da sam se bila počela s njim upoznavati. 

Gdje je tango, sve je potencirano. Svaki detalj je tako izražen. Svaki pogled je snažan, a svaki ne pogled još snažniji. Opasno nešto. Tango je i zavođenje, okret i klizenje. Dodirivanje. Strast. Sve to završi kada završi i ples. Nekima možda i ne.

Tango može biti i posesivnost, ali i oslobođenje. Tango je niska strast, ali i eterična lirika. I drama i tišina. Toliko osjećaja i novih spoznaja o sebi. Prepuštanja, pa odstupanja. Tako sam ja doživjela tango. Kao sve. Mislim doslovno- SVE. Iako, ja sam sklona pretjerivanjima u tom SVEMU, pa tako onda i u opisima.
Možda postoje i ljudi koji dođu na tango, druže se, smiju, otplešu malo, pa kući u krpe. Šta su radili? Bili na tangu. Plesali malo. Na glazbu. Bilo im je lijepo. Vole plesati. Opuštajuće je. A i sviđa im se ekipa. Sve sami intelektualci. Jebote, šta ćeš više. "Dižu mi ocjenu, a i diže se i meni."

Sve sam ovo mogla napisati i potpuno drugačije. I kunem se da bi i ta varjanta bila istinito prenesen moj dojam o tangu. Za tango i atmosferu koju tango stvara stvarno imam osjećaje koji se protežu po svojim krajnostima. Ali ljepota mu se teško može osporiti i ona je u svemu tome konstanta. 

Od srca moja preporuka za ovaj ples. Jako je zanimljiv. U svim svojim kategorijama. Čak sam i ja to uspjela skužiti sa svojim preskromnim znanjem. Mogu misliti kako tek uživaju u njemu svi oni ljudi koje sam gledala na podiju koji ga  stvarno i znaju plesati i još ljepše osjetiti nego sam to ja za sada sposobna.

Prije nego sam krenula učiti plesati tango, mislila sam da je eto to onaj ples u kojemu muškarac drži ružu u ustima i radi tako nagle i dramatične pokrete sa partnericom da ona u jednom plesu dobije pet trzajnih ozljeda vrata. Ili druga stvar po kojoj sam zapamtila tango je bila ona svima poznata sekvenca iz filma: Miris žene. Ili pjesma Roxanne iz filma: Moulin Rouge. A kad ono.. Milijun i petsto iznenađenja. Ovo je prvi ozbiljniji video koji sam bila pogledala što se tiče ovoga plesa. I očarao me. Ispravak- i dalje me očarava. 

Rekao jedan gospodin pisac Discepolo: "El tango argentino es un pensamiento triste que se puede bailar." Što bi bilo: "Argentinski tango je tužna misao koja se može plesati." Meni se više sviđa pomisao kako je tango tužna misao koja pleše. Sama misao.

Kako sam ja percipirala tango prije:

(tangoispassion.com)

Kako sam doživjela tango:

(Tango de Salon, fotografija: Peter Forett)

Kako sam već napisala, tango se može učiniti ponekada i sjetnim plesom, no on može biti i igra, zabava, veselje. Tango podiže samopouzdanje, čini nas sretnijima, društvenijima, tolerantnijima. 

Kao zaključak ipak odabirem tu razinu sreće koju tango donosi i jedan meni drag video dva muškarca koji plešu tango. Video mi je poslao davno moj učitelj tanga. Negdje sam pročitala da su davno u Argentini upravo muškarci plesali zajedno često tango kako bi se pokazali i natjecali se u vještini i tako zavodili žene koje su ih gledale. Presuper :). Zakon!

Uživajte:

ISJEČAK JEDNOG PROSTORA PUNOG BOJA

I ovo je sloboda:

IZBOR PJESME: POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU (TIN UJEVIĆ)

Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti

koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.

I ono sve što bje, ču i sni

gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! tvoje misli nisu samo tvoje! one u

drugima žive.

Mi koji smo prešli iste putove u mraku,

mi smo svi jednako lutali u znaku

traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.

I pamti da je tako od prastarih vremena.

I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,

kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,

I sni su naši sami iz zajedničkog vrela.

I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,

i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju

da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,

a naša krv, i poraz svih, u klanju,

opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,

no vrlo srećno za očajničku sreću,

da svi smo isti u zloći i radosti,

i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi

dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,

u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,

pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Jer sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,

i sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;

o vasiono! ja živim i umirem u svijema;

ja bezimeno ustrajem u braći.