A jel nas ti opet daviš nekom šalicom?
:D.
Moram.
MOOOORAAAM MALO BAR.
Zar nije ekstra?
Ovu šalicu sam kupila u trgovini MSU-a prije nekoliko godina. Potpis je Bane Milenković. Sva mi je predivna.
Bane Milenković je slikar.
U knjizi koja lijepo prezentira njegovu umjetnost pisac Zoran Ferić je (ako se dobro sjećam, nisam nanovo čitala) nekoliko puta spomenuo kako su Banetove slike vesele, razigrane, pune boja. Čovjeku bi se oteo uzvik: slobodne! A ja ih gledam i gledam i osjećam klaustrofobiju, ne mogu disati. Nema mjesta u njima za jedan pošten udah. Ne kažem da su mi loše, nego samo prenosim svoj dojam. Svaka burna reakcija koju u meni izazove neko umjetničko djelo, meni je dobra. Ali, eto. Ne vjerujem ja Feriću ništa, vjerujem svojim očima. Kao. I idem ja fotografirati neku sliku iz knjige za ovaj post. Izaberem neku koja mi je najmračnija, od koje dobijem instant groznicu. Pogledam na ekrančić od fotića: ono veselje i razigranost boja! OK, nedam se ja. Izbrišem. Ipak JA moram dokazati svoje. Fotkam drugu. Opet- šaroliko, slobodno.. OPET brišem. Treća, četvrta, peta. Brišem. Brišem. Brišem. Hoću uhvatiti taj osjećaj gušenja, a ne da mi. Fotoaparatu, pizdo izdajnička! Odustala sam. Zoran Ferić ima pravo. Izlječio me on i izlječio me jedan fotoaparat. Pomirio me sa Banetom Milenkovićem.
i ja punooooo volim solje i soljice....sto me i povuklo na poruku koju sam ti poslala..
ReplyDelete:) i ja ih volim isto; nekada mi se čini je li to čudno da me skupljanje šalica može tako uveseljavati, a ako i je čudno, ne mogu ništa protiv toga, to je tako
Deletei super mi je riječ "šolja", baš ju volim, tako je obla i simpatična i da se može riječ poškakiljati, mislim da bi se ova nasmijala <3
Delete