SUVREMENI BONTON IZ 1985.

Jedna od upornijih knjiga koja mi se kroz ruke provlači cijeli život je Bonton. I to možda (ne možda, nego jest) i već sada u nekim savjetima zastarjelo izdanje iz 1985., ali mnogi su tu još na svome mjestu. Nemam neki novi, pa dobar je i ovaj. Uostalom, za taj stari sam i mogla bih reći emocionalno već vezana. Kao da mi je stari, dobri prijatelj iz djetinjstva.

Iz knjige ću izdvojiti rečenice i dijelove koji su meni zapeli za oko (koji loš izraz). Volim povremeno pročitati ovu knjigu. Utvrditi da se koja riječ u njemu nije promijenila. Bonton je super knjiga i zato što je vrlo lagana za čitanje prije spavanja. Otvorite bilo koju stranicu i počnete. Ne trebaju uvodi ni uživljavanja.

NASLOV IZDANJA: Suvremeni bonton
AUTORI: Eduard i Amalija Osredečki
IZDAVAČ: Prosvjeta, Zagreb 1985.
CRTEŽI: Massimo Compagnoni

Pa da prenesem ovdje malo nekih meni zanimljivih, smiješnih, glupih, ali i korisnih, dobrih i vrijednih informacija uz malo moje ubacivanje komentara (kako mi dođe):

DARUJTE SRCEM- DARUJTE I RAZUMOM

"Muška osoba ženskoj donosi samo rezano cvijeće, a žena ženi može pokloniti i teglu sa živim cvijećem."

"Cvijeće se, dakle, donosi, a predmeti se daruju."

Također nabrajaju što bi se moglo pokloniti muškarcu, a između ostaloga, (smiješno mi malo zbog drugog vremenskog konteksta): "komplet mirišljavog sapuna, džepne maramice, komplet patent- olovki, fini listovni papir s kuvertama, lopaticu za snijeg,.."

Ženi od manjih stvari preporučuju da se, između ostaloga, daruje (meni ovo neka se ne poklanja molim lijepo :)): "paketić kave, komplet s mirodijama, manji kućanski aparat (mlinac za kavu, vaga, aparat za tučenje vrhnja), kuhinjsku dasku, košaricu za pecivo, pribor za šivanje, zidni držač za ključeve,..." Očito je u to vrijeme još ipak bilo pristojnije da žena, ako se već ne mazucka kremicama u kupaonici, bude u kuhinji- bljak!

U DRUŠTVU I RAZGOVORU

A sada nešto stvarno važno.

"Podcjenjivanje je osobina koja može imati neželjene posljedice po onoga tko je sklon toj mani. S društvenog gledišta i s aspekta bontona, to je krajnje nekulturan i uvredljiv način. Posprdan razgovor s visoka objektivno unizuje onoga tko se njime služi, a ne osobu kojoj je namjenjen. On može "proći" samo u nezdravoj socijalnoj grupi ljudi." "Tko male prezire- visoke ne dostiže!"

Nadalje:

"Ne upadajte drugima u riječ."

"Prilikom dolaska u društvo, pozdravite prvi."

"Ne omalovažavajte"

"Ne naglašavajte sa "on" i "ona", nego po imenu."

"U društvu se ne došaptavajte."

"Prilikom kašljanja, kihanja i zijevanja, treba staviti ruku pred usta."

"Ako zijevate u nečijem društvu, morali bi se ispričati."

POSJET- ZADOVOLJSTVO DRUŽENJA

"Prilikom dogovorene posjete, zadržat ćemo se u razgovoru 15 do 45 minuta." Da, ne pada mi na pamet da se dogovorim za druženje, odem na drugi kraj Zagreba i onda si štopam vrijeme do 45. minute. Za druženje ispod sat i pol, ne izlazim iz stana. Gornja granica je ipak varijabilnija stavka.

A sada daljnje kompliciranje: "Svaki posjet se mora uzvratiti istim brojem osoba koji je bio prilikom prvog posjeta: bračni par bračnom paru, obitelj obitelji, prijatelj prijatelju i sl."

Izgleda da se u ovome odlomku bontona gdje se sugerira da bi posjet trebao biti zadovoljstvo druženja više bave brojanjem nego druženjem.

Da ja ubacim nešto svoje što se tiče druženja i parova. Smatram da je nepristojno i meni baš iritantno kada se dogovore ljudi u kafiću ili kod nekoga u stanu i dođu parovi i sjednu jedan pokraj drugoga (iznimka npr.- na samom početku druženja ili ako još ne znaju dobro druge, pa dok se malo opuste). I još za bonus kada se pritom i dok sjede drže za ruke ili su zagrljeni. Ako su se htjeli hvatati, družiti na samo ili izražavati si ljubav, što nisu ostali kod kuće onda. Kada se idem družiti sa ljudima, a idem sa svojim dečkom, smatram da nismo izašli van kako bi bili zaljepljeni jedno za drugo. U tim trenucima nismo mi centar svijeta, nego smo raspršeni i pažnju posvećujemo drugim ljudima. Iako sam i ja u vezi, upravo zbog ovoga gore opisanoga, najdosadnije mi se upravo družiti s parovima (s izuzećem naravno nekoliko cool parova koji su super).  Kada u razgovoru sve počinje sa "mi", a "ja" se negdje utopilo prije pola stoljeća u tome "mi", prestanem slušati, samo se pogubim.

PRIBOR ZA JELO I NJEGOV UPORABA

Na slici je sve lijepo rečeno i prikazano (minus ili plus koje jelo):

"Iz pripremljenog je vidljivo da će se služiti: predjelo, juha, riba, glavno jelo i desert kao i bijelo- odnosno crno vino, te (minerelna) voda."

POZDRAV NAŠ SVAKIDAŠNJI

Ovo također smatram baš važnim.
"Na stubištu zgrade u kojoj stanujemo (ja bih nadodala i u zgradi u kojoj ne stanujemo, ali zateknemo nekoga u hodniku) i u liftu, u tuđem stanu ili kući pozdravit ćemo i nepoznatu osobu."
"Ako na ulici ili nekom drugom javnom mjestu pozdravite prijatelja u društvu sa ženom ili nekom drugom osobom, dužni ste pozdrav uputiti i toj drugoj osobi."
Rukovanje: "Ruku prva pruža starija osoba mlađoj, žena muškarcu, viši po polažaju nižem. Pri pozdravljanju, druga se ruka mora izvaditi iz džepa."

I za kraj, riječ- dvije o dotjerivanju i higijeni :).
ČISTOĆA JE POLA ZDRAVLJA
"Ako (? :D) upotrebljavate kremu za dan, uvjerite se ne ostavlja li sjajnu masku na vašem licu. Dakako, to se isključivo odnosi na prilike kad izlazite van iz kuće i kad ste u društvu." 

I tako je završio i ovaj post.
Ima u ovoj knjizi svega. Od šovinističkih i diskriminirajućih gluposti na račun žena, jedne na račun muškaraca, pa do univerzalnih vrednota koje nemaju veze ni sa vremenom, ni napretkom i koje bi uvijek trebale biti aktualne.
Ovo je bio moj izbor od svega po malo.
Nije bonton svetinja. Njega su pisali samo ljudi. Vremena se mijenjaju, pravila se mijenjaju. Ne treba ipak zaboraviti najvažnije od svega: budite dobri i prema sebi i prema drugima, radite na sebi da budete što bolji i onda se ne može pogriješiti. To je milijardu puta važnije nego znati treba li postaviti žlicu sa lijeve ili desne strane od tanjura.

Pozdrav uz četiri riječi koje nikada ne trebamo izbaciti iz svoga riječnika:
IZVOLITE- MOLIM- HVALA- OPROSTITE.

;)